Bez obzira na to što ih je šestero pokosio koronavirus, među njima i neke od najvećih aduta izbornika Tonija Tomasa, hrvatska reprezentacija u taekwondou neće se niti s ovog Prvenstva Europe vratiti bez medalje. Već prvog dana četverodnevnih natjecanja u Sofiji, koje možete pratiti putem YouTube kanala CroRing, u najlakšoj ženskoj kategoriji (46 kg), medalje se domogla 19-godišnja Splićanka Lena Stojković.
U osmini finala Lena je prekidom pobijedila Finkinju Tammilu (22:2) da bi u četvrtfinalu pobijedila vrlo trofejnu 30-godišnju Turkinju Yildirim (18:8), bivšu europsku prvakinju. A to je bila pobjeda koja je ovoj djevojci dala krila.
– Pobjeda nad tako trofejnom suparnicom bila je potvrda mojoj uvjerenosti da mogu otići do kraja. A ja sam na ovo natjecanje došla odlučna da idem po zlato – kazala je Lena Stojković, piše Večernji list.
Splićanka je u polufinalu pregazila Izraelku Bayech (28:8) da bi u finalu bila bolja i od Ruskinje Medvjedeve. A u toj borbi Lena je početnih 1:6 pretvorila u konačnih 18:10. Čini se da je sada naplatila ono gorko iskustvo iz Manchestera od prije dvije godine kada je kao 17-godišnjakinja u četvrtfinalu Svjetskog seniorskog prvenstva izgubila “već osvojenu medalju” što neće lako zaboraviti:
– Mislim da sam protiv Iranke tada vodila 10, 11 razlike i ja niti danas ne znam koji je bio razlog da sam takvu prednost ispustila. No, to mi je bila dobra pouka da u našem sportu nema opuštanja sve dok sudac ne kaže da je kraj.
Kada je finale završio pustila sam suzu, a naslov sam proslavila sa svojom cimericom Kristinom Tomić, koja je bila prvakinja Europe prije dvije godine – kaže Lena
Čini se da je s ovim zlatom Lena probila psihološku barijeru polufinala.
– To ste dobro rekli jer ja sam bila brončana na kadetskom Prvenstvu Europe, potom na juniorskom Svjetskom prvenstvu a treća sam bila i na Olimpijskim igrama mladih. Ja sam to imala u sebi samo se trebao dogoditi neki klik u glavi, da sama sebe uvjerim da vrijedim i više od bronce.
Zbog protuepidemijskih okolnosti u kojima se Prvenstvo odvija, Lena ovo zlato nije uspjela proslaviti kako to svaki sportaš priželjkuje.
– Nažalost, niti je bilo navijanja reprezentativnih kolega s tribina, niti onog pobjedničkog kruga s hrvatskom zastavom. Kada je finale završio pustila sam suzu, a naslov sam proslavila sa svojom cimericom Kristinom Tomić, koja je bila prvakinja Europe prije dvije godine. Nakon toga sam zvala kući roditelje i brata i s njima, telefonski, podijelila radost.
A prva osoba s kojom je podijelila gušt osvajanja europskog zlata jest bio njen trener Veljko Laura:
– Šišo je moj trener od mojih početaka, od mojih vrtićkih dana. On me stvorio, on me vodio do ovog zlata i bilo je veliko zadovoljstvo baš s njim podijeliti tu prvu radost.
A što kaže trener za svoju zlatnu štićenicu?
– Osim što je prilično motorična odnosno okretna, Lena je uvijek imala veliki radni elan. Zahvaljujući toj upornosti uvijek je bila jako dobro tjelesno pripremljena. Vidi se iz ovog primjera i da je naučila svoju lekciju iz one borbe sa SP-a kada je ispustila veliku prednost i ostala bez medalje za koju, očito, tada nije bila dovoljno zrela pa se, na neki način, tada i prepala prilike. Bilo je to dobro iskustvo da na ovom natjecanju u ključnim trenucima ne poklekne. Kada je pobijedila trofejnu Turkinju, curu koja se kvalificirala na Olimpijske igre kao jedna od šest najboljih s olimpijske rang-liste, shvatila je da je došla na razinu.
Neki su za treniranje, a neki za zbrajanje medalja. U tome i jest snaga našeg kluba da se svako bavi svojim poslom – ističe Veljko Laura
– No, jedna medalja dođe i lako ode u zaborav i zato bih rekao da je pred Lenom puno posla ali i mogućnosti da ovakve domete ponavlja.
A osvajanje medalja stalno ponavljaju članovi Marjana kojem je ovo 29. medalja na velikim svjetskim natjecanjima i u cijeloj Hrvatskoj tako trofejnog kluba nema. Što hvaljeni Šišo na to kaže?
– Ja sam slab s brojkama. Neki su za treniranje, a neki za zbrajanje medalja. U tome i jest snaga našeg kluba da se svako bavi svojim poslom.
A u Marjanu se toliko dobro bave s poslom da su dobili i petog prvaka Europe. Pored Ane i Lucije Zaninović te Tonija Kanaeta i Lovre Brečića, Lena Stojković je peta članica kluba koja se okitila naslovom najbolje(g) u Europi.
– Djeci je najbitnije pružiti dobre uvjete i da se osjećaju ugodno u okruženju u kojem treniraju. Kada to imate i kada krenu prvi rezultati onda oni vuku jedni druge i dobijete bolju radnu klimu u dvorani – ističe trener Veljko Laura, čovjek od najvećeg povjerenja osnivača i šefa kluba Tonija Tomasa.
