Filip Hrgović postao je svjetskim teškaškim prvakom zahvaljujući svojoj granitnoj bradi, ogromnom srcu, ali i zahvaljujući i svom američkom treneru meksičkog podrijetla Abelu Sanchezu.
No u uvodu razgovora s ovim iskusnim stručnjakom nepravedno bi bilo ne spomenuti i one trenere koji su sebe ugradili u ovaj uspjeh.
Filipu je šampionske temelje gradio njegov prvi trener Leonard Pijetraj (s kojim je osvojio svjetsko juniorsko zlato, europsko seniorsko zlato i olimpijsku broncu), a taj šampionski arsenal dograđivali su Kubanac Pedro Diaz i Ronnie Shields.
Dakako, ne zaboravimo ni Filipova “kućnog trenera” Yousefa Hasana, koji je s njim od prvog profesionalnog meča, kao i Stjepana Božića, s kojim surađuje u posljednje vrijeme, piše Večernji list.
No vratimo se treneru koji je Kazahstanca Genadija Golovkina učinio dominantnim srednjašem (i višestrukim svjetskim prvakom) i koji sada ima i svjetskog teškaškog prvaka. Štoviše, Hrgović je njegov 21. svjetski prvak.
– Sjajno je imati svjetskog prvaka u bilo kojoj kategoriji, no imati ga u teškoj, to je posebno zadovoljstvo.
Osim za borbu, Hrgović je u Abelu imao i eksperta za zatvaranje posjeklina.
– Mi smo dobri u tome – kazao je Abel pokazujući na bliskog suradnika Bela Liru:
– Nas dvojica radimo zajedno više od 40 godina. To je stvar dobre koordinacije.
Filip ima veliko hrvatsko srce
S obzirom na to da su “rascvale” arkade Hrgoviću presudile u meču s Duboisom, je li kod Abela postojala bojazan takvog završetka i ove borbe?
– Ne. Nama se nikad nije dogodilo da nam je borac izgubio zbog napuklih arkada. Svjestan toga, Filip mi je rekao da je uvjeren da sam mu ja bio u kutu, da liječnik borbu s Duboisom ne bi prekinuo. Uvijek govorimo borcima: “Vi radite svoj posao u ringu, a mi ćemo izvan ringa.” I u borbi s Joyceom arkada mu je puknula, a ja sam mu rekao: “Ne brini se ti o tome, sve je pod kontrolom.”
Razgovarali smo s Abelom u Hrgovićevoj svlačionici neposredno nakon osvajanja pojasa. Je li njegov “game plan” bio odvesti Itaumu u “duboku vodu”, tamo gdje nikad kondicijski nije bio?
– Ne bih to nazvao dubokom vodom. Filipov je plan bio razbjesniti ga, i u tome je i uspio. Nezrelo je bilo od Itaume da onako juriša prvih četiri-pet rundi, čineći nešto što ne može trajati 12 rundi. Moj je plan bio da Filip cijelo vrijeme bude prisutan čak i ako ga ovaj pogađa jer će ga taj mentalni pritisak umoriti. Znali smo da Filip ne može dobiti borbu ako ode na bodove jer tendencija je u boksu da se događa ono što je najbolje za biznis.
Srećom, Filip je dobio i psihološku predborbu, ali i mentalni rat u borbi.
– Nakon što mu je na ono guranje u leđa odgovorio pljuskom, pitao me Filip znači li to da će ovaj na njega jurnuti od prve runde. Da, krenut će na tebe u želji da te nokautira ali nismo željeli da Filip napada. Htjeli smo neka napada samo Itauma, no Filip ima hrvatsko srce i velika muda i on se želio potući.
Kako na taj “Croatian pride” gleda trener koji njime mora upravljati?
– Ponos i muda nešto su što vam treneri ne mogu dati, baš kao i radnu etiku. To moraš imati. A on to sve ima i onda je treneru lakše razvijati ga kao borca.
Koliko je on “coachable”, odnosno upravljiv?
– Sada jest upravljiv. Ovo je bila naša četvrta zajednička borba, a u prvo vrijeme naše suradnje bio je neupravljiv. Bio je u tri različita trenerska programa koji su drukčiji od našeg i bilo mu je teško razumjeti moj način rada. Bilo je jako teško i bilo je trenutaka kada sam bio spreman poslati ga kući. No nekako smo prešli preko toga, a ovo su bile prve pripreme kada je slušao sve što smo tražili. Nije ništa propitivao, trčao je kada smo to od njega tražili, činio je sve što smo htjeli i ušao je u borbu lakši neko ikad u posljednjih pet-šest godina.
Koliku je ulogu u ishodu borbe za naslov odigrala njegova smanjena kilaža?
– Bio je plan da uđe mršaviji, da bude mobilniji, da bolje manevrira.
Za borbu s Daveom Allenom Hrgović se nije spremao s Abelom. Je li to bilo zbog zategnutih odnosa proisteklih iz toga njihova “lelujavog” odnosa ili…?
– Ne, kada me obavijestio da će se boriti s Allenom, ja sam već imao dogovoren trening-kamp u Saudijskoj Arabiji.
Važno nam je znati tko je “meta”
Sada kada je Hrgović u prilici i sam nešto uvjetovati, što bi po treneru za njega bilo bolje: da brani naslov protiv obveznog izazivača Franka Sancheza ili pak da se bori za objedinjenje pojasa s nekim od prvaka ostalih organizacija poput Duboisa (WBO) ili Kabayela (WBC)?
– Nama trenerima samo je važno da saznamo tko je “meta” i da tako svog boksača i pripremamo, ma tko to bio. Filip želi objedinjavanje naslova i želi uzvratiti Duboisu. S obzirom na to da je vodio na bodove dok mu nisu puknule arkade, a zbog bolesti nije bio spreman kao sada, uvjeren je da bi ga pobijedio.
Što bi to “El Animal” trebao unaprijediti u svom boksu da objedini sve pojase?
– Znate, kada se neko drvo razgrana u jednom smjeru, njega je teško preusmjeriti. Volio bih da se borio kao srednjaš. Da je bio aktivan, lagan, moćan, no teškaši se vole hrvati i “plesati”. Teška se kategorija svela na to puno držanja.
Kao američkog trenera pitali smo ga što se događa s Amerikancima u teškoj kategoriji.
– Naša je vlada prestala financirati programe amaterskog boksa pa veliki momci odlaze igrati američki nogomet i košarku. Ovo je jako težak sport. Ovo je gladijatorstvo.
