Meksički boksački velikan Saúl ‘Canelo’ Álvarez ovog se vikenda, nakon dugog izbivanja zbog ozljede, vraća u ring.
Bit će to njegov prvi meč nakon što je prije nešto više od godinu dana izgubio protiv Terencea Crawforda kada je ostao bez naslova apsolutnog prvaka supersrednje kategorije.
Njegova nevjerojatna dugovječnost i broj mečeva predstavljaju pravu rijetkost u modernom sportu gdje prvaci strogo doziraju svoje nastupe.
Kada je kao 15-godišnjak prvi put kročio u profesionalni ring, Canelo je bio previše mlad da bi uopće spoznao težinu povijesti koju će ispisati, piše As.
Bilo je to točno 29. listopada 2005. godine u dvorani u Tonalái, gdje je mladić riđe kose tehničkim nokautom pobijedio Abrahama Gonzáleza. U tim trenucima, 18 sekundi prije kraja meča, nije mogao ni sanjati kakvu će impresivnu karijeru izgraditi.
Njegov tadašnji ulazak u svijet profesionalaca prošao je relativno tiho u globalnim okvirima. Danas, 21 godinu kasnije, njegov profesionalni račun i dalje neumorno raste, a brojke koje ostvaruje djeluju gotovo nestvarno u suvremenom svijetu boksa.
Tridesetšestogodišnji Meksikanac preživio je brojne suparnike, smjene generacija, promjene težinskih kategorija i potpunu transformaciju samog sportskog biznisa.
Vidio je kako s velikih pozornica nestaju idoli koje je nekada lovio, dok su istovremeno ostarjeli mladići koji su nekoć glasno obećavali da će ga svrgnuti s trona.
Sada dijeli scenu s prvacima koji su tek bili rođeni kada je on već počeo bacati teške udarce za novac. Njegovo tijelo nosi veliku kilometražu starih boraca, no njegovo cijenjeno ime i dalje predstavlja glavnu pokretačku snagu industrije sportske zabave.
Zanimljivo je promatrati kako on pripada posebnom rodu boraca koji su boks učili sakupljajući neprospavane noći, duboke ožiljke i beskrajne kilometre po platnu.
Bila je to specifična generacija za koju su upravo učestale borbe gradile prave karijere, dok su šampionski pojasevi dolazili tek kao zaslužena nagrada na samom kraju dugog puta.
Danas, naprotiv, velika većina boksačkih prvaka upravlja svojim pojavljivanjima s hladnom preciznošću korporacije koja pažljivo čuva svoj najvredniji proizvod. Canelo se u oba ta različita svijeta savršeno snašao, postajući tako posljednji veliki preživjeli predstavnik dviju potpuno različitih boksačkih epoha.
U subotu, 31. listopada 2026. godine, Álvarez će u Rijadu odraditi svoju 69. profesionalnu borbu, što je nevjerojatna brojka koja u potpunosti oslikava njegovu postojanost.
Njegov protivnik bit će opasni i neporaženi francusko-kamerunski borac Christian Mbilli, a ulog u tom susretu je naslov svjetskog prvaka u supersrednjoj kategoriji prema WBC verziji.
Bit će to istovremeno i 29. meč meksičkog borca za neku od velikih svjetskih titula, što je samo po sebi podatak vrijedan divljenja.
Za mladog Mbillija će to biti tek 31. profesionalni izlazak na veliku scenu. Canelo će te iste večeri iza sebe imati čak 38 nastupa više, što jasno govori o golemoj razlici u stečenom iskustvu.
A ogromna razlika između Álvareza i ostalih velikih imena današnjeg boksa postaje kristalno jasan kada se pogledaju same brojke i povijesna statistika.
Primjerice, Naoya Inoue izgradio je izvanrednu karijeru sa samo 33 profesionalne borbe, dok Oleksandr Usik, vlasnik jedne od najuglednijih karijera među teškašima, ima tek 25 nastupa.
David Benavidez sakupio ih je 32, a Dmitry Bivol zaustavio se na brojci od 26 mečeva. Čak i Jaime Munguia, jedan od najiskusnijih prvaka nove meksičke generacije, bilježi tek 48 borbi.
Sve su te brojke iznimno daleko od onih 68 koje Canelo trenutačno nosi na svojim umornim leđima. Njegova trenutačna profesionalna bilanca iznosi 63 pobjede, tri poraza i dva neriješena rezultata, uz impresivnih 39 pobjeda ostvarenih nokautom.
Zanimljivo je dodati da je još 2011. godine, kada je osvojio svoju prvu svjetsku titulu protiv Matthewa Hattona, već imao odrađenih 37 profesionalnih mečeva.
