Hrgović nakon pobjede protiv Joycea: Da sam izgubio, ne znam koliko bih imao motivacije za dalje

Najbolji hrvatski boksač Filip Hrgović je na subotnjoj priredbi u Manchesteru izborio važnu pobjedu. Naime, El Animalu je to bila prva borba nakon lanjskog poraza protiv Daniela Duboisa.

Hrgović je ostvario važnu karijernu pobjedu protiv Joea Joycea, a borba je bila ‘biti ili ne biti’ kako su je najavljivala obojica boraca.

– Uistinu je bila borba za opstanak. I za mene i za njega jako bitna. Ja sam dolazio iz poraza, a u tom svijetu u kojem dominiraju Britanci i Amerikanci, te velike nacije, jednom Hrvatu bi s dva poraza u nizu bilo jako teško nastaviti dalje – kazao je Filip Hrgović za Večernji list, pa nastavio:

– I trebale bi mi godine da vratim reputaciju i da dobijem novu priliku. I zbog toga sam bio pod velikim pritiskom. Ponudili su mi tu borbu, nekoliko tjedana prije, mislili su da neću biti spreman, no uz Božju pomoć sam uspio. Ovo je početak novog juriša na svjetski naslov.

Je li ta borba produžila njegovu karijeru?

– Definitivno je produžila. Da sam sada izgubio, ne znam koliko bih imao motivacije za dalje. Već sam jako dugo u boksu i stvarno mi je ova pobjeda novi vjetar u leđa. I vjerujem da ću ovaj put uspjeti osvojiti svjetski naslov.

Ako su ljudi iz Joyceova tima mislili da Hrgović neće biti dovoljno spreman, to je očito bila stvar loše procjene.

A loša procjena bila je i ona koju je donio Filip uoči borbe s Duboisom koju nije otkazao unatoč nedostatku sparinga, zbog ozljede arkade, a potom i visoke temperature koja mu je iscijedila i rezerve energije.

Mislio je tada da mu je i to što mu je ostalo dovoljno da pobijedi Duboisa, borca koji se danas kiti naslovom IBF-ova prvaka svijeta.

– Napravio sam krivu procjenu. Trebao sam taj meč odgoditi, 99 posto boraca bi to učinilo. No, jako sam dugo čekao svoju priliku, jedno veliko ime, pravi meč, a i godinama su me maltretirali. Želja je bila veća od racionalne prosudbe. Imao sam vjere da ću ga i takav, polovičan, uspjeti završiti. I meč je čak i dobro krenuo, prvih pet-šest rundi je to izgledalo solidno, vodio sam na bodovnim listama. No, očito me ta bolest previše iscrpila, izgubio sam snagu i nisam uspio odraditi do kraja. Uz to su mi, u drugoj rundi, puknule obje arkade. To me jako dekoncentriralo i omelo.

Kad smo kod arkade, i ovdje se dogodila posjeklina i prvo što se moglo pomisliti da to nije dobro u engleskom ringu, s engleskim bodovnim sucima i Englezom kao glavnim sucem, ali i engleskim liječnikom.

– Nije dobro krenulo, otvorila se rana već u prvoj rundi. No, trener Abel Sanchez napravio je odličan posao da zaustavi krvarenje, a i nije ta posjeklina bila ni blizu toliko velika kao u meču s Duboisom. Tada su se otvorile obje arkade, jako duboko, i nisam bio u stanju nastaviti, kako je liječnik procijenio. Da su imali priliku ovaj put, vjerojatno bi je iskoristili, ali trener je odradio odličan posao kao “cutman”.

Osim što je odličan “cutman”, Abel Sanchez je, očito, i vrlo dobar trener. To je čovjek sa stotinjak borbi za pojas sa svojim borcima, najpoznatiji po radu s Genadijem Golovkinom.

– Je, stvarno sam kliknuo s njim. Odličan čovjek i trener. Nakon razlaza s Golovkinom otišao je u mirovinu iz koje je izašao na moj poziv. Kliknuli smo od prvog, telefonskog, razgovora. Proveo sam dosta tjedana u njegovoj bazi u Big Bearu u Kaliforniji. Ima strašnu trenersku karijeru, ali nikad nije imao svjetskog prvaka u teškoj kategoriji i to mu je neostvarena želja, a ja se nadam da ću mu tu želju ispuniti.

Nakon Miamija i Houstona, Big Bear je nova Filipova američka baza.

– Tamo nemate što raditi osim trenirati. To je jako mirno mjesto na velikoj nadmorskoj visini, ali je za trening odlično.

I u ovoj prigodi uz Filipa su, u timu, bili pomoćni trener Yousef Hasan, kondicijski trener Igor Čordaš, menadžer Keith Connolly, a tu je bila i supruga Marinela koja je bila njegova najglasnija navijačica.

– Osim Marinele, bili su tu još i brat Matija i sestra Marta. Stigla je jedna lijepa ekipa prijatelja iz Zagreba. Naravno da sam ih čuo, vikali su iz prvih redova.

Osjeća li veću odgovornost kada na meču ima najuže članove obitelji uz ring?

– Ne osjećam. Već sam ja dugo u sportu i naviknuo sam da sve što je izvan ringa ne odvlači pozornost. Ne dozvoljavam da me to dekoncentrira.

Vidjevši da se brani s konopaca, navijači su mu vikali da se više kreće, baš kao i mi za vrijeme tv-prijenosa. Što je razlog za takvu taktiku? Uvjerenost da se može uspješno braniti s konopaca ili svjesnost da, zbog kratkoće priprema, nema dovoljno kondicije za više kretanja?

– Osjećao sam se dosta sigurno na konopcima. Vidio sam da me ne može pogađati. Bio je sport, vidio sam sve njegove udarce. Čak mi je i odgovaralo da baca udarce i da mu kontriram. Isto tako, znao sam da nisam u pravoj tjelesnoj formi i da moram rasporediti snagu za deset rundi, da bi imao snage za kasnije runde i u njima napravio bodovnu prednost. Mislim da sam boksao pametno, osvajao sam runde, ali sam i ostavio snage za kraj. Nisam dopustio britanskim sucima da me pokradu.

Je li mu roditeljstvo nova motivacija?

– Jest, moja malena kći mi je jako velika motivacija. Ona mi je stalno na pameti, na svim treninzima. Skoro je 20 godina da sam u ovom sportu i ona mi je novi vjetar u leđa.

Malena sada ima 11 mjeseci i još nije svjesna čime se tata bavi. A kada ona bude spremna shvatiti čime se to tata bavi, možda će on tada biti već u borilačkoj mirovini?

– Ja se nadam da ću postati prvak svijeta i povući se na vrijeme, ne napraviti pogrešku koje su radili mnogi šampioni ostavši predugo u sportu. Ostvario sam puno svojih ciljeva, no volio bih biti i svjetski prvak. No, ovo je opasan sport, nije igra, mogu ostati trajne posljedice, a postoji život i nakon karijere.

Koliko mu se njegov novi promotor Frank Warren čini ambicioznim kada je on u pitanju?

– Queensberry Promotions je najbolja opcija za mene. Jako su bliski s Turkijem (op.p. Saudijcem koji organizira jako dobro plaćene mečeve u Saudijskoj Arabiji), imaju jako puno teškaša što znači da imam puno opcija za mečeve. Imamo zajednički interes, da ja pobjeđujem, a oni od toga zarađuju. Budem li nastavio pobjeđivati, oni me mogu dovesti do svjetskog naslova.

Osjeća li se tu možda i motiv Franka Warrena da dokaže prijašnjem promotoru Eddieju Hearnu, koji se Hrgovićem više nije dovoljno bavio, da Filip može puno više?

– Mislim da oni pored toliko britanskih zvijezda ne razmišljaju puno o meni. Nažalost. No, svakako će mi dati priliku jer sam ja top-10 teškaš. Oni će napraviti najbolje za mene, a to je najbolje i za njih. Skupa možemo napraviti dobar posao. Dakako, sve je na meni i moram nastaviti pobjeđivati. A ja moram napraviti puno više da se dokažem nego neki Britanac ili Amerikanac.