Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja, obilježenih nedostatkom sportske sreće ali i natjecateljske zrelosti, 23-godišnja Kninjanka Matea Jelić domogla se svog prvog zlata na najvećim svjetskim taekwondoaškim natjecanjima. Iz Sofije, s poprišta 24. Prvenstva Europe, Matea se vratila u Split kao najnovija europska prvakinja (67 kg), a europskim zlatom okitila se isti dan i njena klupska kolegica Bruna Vuletić (67 kg).
Tako su njih dvije u trofejne vitrine Taekwondo kluba Marjan donijele 30. i 31. medalju s velikih svjetskih natjecanja, a baš negdje dok je njihov zrakoplov letio iz Münchena za Split, osvojena je i 32. marjanska kolajna. Nju je (broncu) “iskovao” Ivan Šapina (87 kg).
Mateu i Brunu u zrakoplovnoj luci su dočekali mnogi navijači, ali i još jedna zlatna iz Sofije – Lena Stojković.
– Nitko kao Marjan iz Splita – odjekivalo je u splitskoj zrakoplovnoj luci.
Iako iza svake osvojene velike medalje stoji neka priča, ona koja stoji iza Mateina zlata posebno je zanimljiva. Gotovo pa mistična. Naime, ma kako god to zvučalo čudno, za Matein naslov prvakinje Europe zaslužna je i najveća hrvatska sportašica svih vremena Janica Kostelić. Barem jedan postotak.
– Godine 2013., na juniorskom Prvenstvu Hrvatske u Rijeci, doživjela sam tešku ozljedu. Nakon niza primljenih niskih udaraca natekao mi je trbuh pa je moja mama, vidjevši da ne mogu ustati, intervenirala i zatražila da se borba zaustavi. Odmah sam prebačena u riječku bolnicu gdje su mi ustanovili unutarnje krvarenje pa sam završila na dvije operacije nakon čega su mi rekli da sam se jedva izvukla – kazala je Matea Jelić za Večernji list.
A tijekom njenog oporavka u tu priču uskočila je Janica Kostelić. Poput nekog anđela ohrabrenja.
– Prilično zabrinuta za moje stanje, mama je u jednom trenutku izašla iz bolnice i ugledala Janicu Kostelić. Prišla joj je i kazala da ima kćer koja je sportašica i koja leži u bolničkom krevetu i prolazi kroz teške trenutke. Zamolila ju je da uđe u bolnicu i u moju sobu i da me zagrli, da ojačam, da ne odustanem od sporta. I Janica je to doista i učinila. Pričala je, a ja sam plakala od sreće – kazala je Matea i nastavila:
– Bio je to trenutak koji je u mom životu sve preokrenuo i ja sam sigurna da to s Janicom nije bila slučajnost jer pojavila se kada je meni bilo najgore. Te godine nisam otišla na juniorsko Prvenstvo Europe, ali sam već sljedeće godine postala svjetska juniorska prvakinja. Janica se toga možda i ne sjeća, no ja bih joj voljela zahvaliti na toj gesti, i to ću učiniti ako je sretnem, a želja mi je da i ja jednog dana mogu nekome biti takva inspiracija.
I dok je Janica pomogla ojačati njen borbeni duh, šest godina poslije kod Matee je došlo i do duhovnih promjena.
– Moji sljedeći ciljevi su biti olimpijska pobjednica i svjetska prvakinja, no sve je u Božjim rukama. Meni je uvijek moja obitelj bila moja najveća snaga, no kako ne živim s njima jer oni su i nadalje u Kninu, a ja puno putujem, novu snagu sam pronašla u vjeri u Boga, na što je najviše utjecao i moj trener. Na mise sam češće počela odlaziti od 2019. i ja sam u vjeri pronašla dodatnu snagu.
Njezini najbliži žive u njenom Kninu i uvijek će biti njen oslonac, a za TK Marjan kaže da joj je to druga obitelj. Ostali dio razgovora pročitajte na portalu Večernjeg lista.
