Članovi Taekwondo kluba Marjan, Lena Stojković (46 kg) i Toni Kanaet (80 kg) su europski prvaci u taekwondou na prvenstvu koje se održava u Beogradu. Toniju je to, nakon 2018., za rukom pošlo drugi put a Lena je europskom prvakinjom postala treći put u nizu, piše Večernji list.
Na putu do najnovijeg europskog zlata, dvostruka svjetska prvakinja Lena Stojković pobijedila je Azerbajdžanku Hasanazade (2:0), Cipranku Kouttouki (2:0), Ukrajinku Nahurnu (2:0) i u finalu mladu i vrlo talentiranu reprezentativku BiH Džejlu Makaš (2:1).
– Sretna sam i ponosna na današnji uspjeh. Cijeli dan sam se osjećala dobro i uživala sam iz borbe u borbu. Ovaj finale počeo je malo dramatično, tako nekad mora biti, dok se ja ne posložim skroz u čemu mi je puno pomogao moj trener Veljko Laura. Nakon izgubljene prve runde kazao mi je da se skoncentriram, da se držim plana, da ne letim i na kraju sam preokrenula borbu – kazala je 22-godišnja Lena i naznačila:
– Po treći put sam sam prvakinja Europe i to je pomalo nestvarno izgovoriti no istovremeno je i stvarno jer znam koliko sam radila i dala sebe u ovo. Nadam se da će to potaknuti i druge kao primjer da se s trudom i radom može jako puno postići.
Uz ono prošlogodišnje zlato s Europskih igara, Lena je u tri godine osvojila šest zlata i to je doista fascinantna brojka koja ju čini, možda već sada, najvećom hrvatskom tekvondašicom svih vremena.
– Tek kada se malo odmaknem od ovog života, valjda ću shvatiti koliko sam postigla. Možda je to i dobro da sam sada glavom tu gdje jesam, u sadašnjosti, a ovaj uspjeh može biti samo vjetar u leđa i poticaj za dalje.
Tako je zborila zlatna Lena, a još ushićeniji nam se činio Toni Kanaet vjerojatno i zbog svih onih pehova s ozljedama koji su ga pratili u karijeri i koji su ga usporavali. No, ove subote nitko u Beogradu Tonija zaustaviti nije mogao.
Pokušali su to Čeh Ludwig (2:0), Danac bošnjačkog podrijetla Hrnić (2:0) te u polufinalu izvrsni BiH borac Nedžad Husić (2:0). Na koncu to nije pošlo za rukom niti Ukrajincu Kostenjeviču (2:0).
– Četvrta moja europska medalja, druga zlatna. Prvu sam osvojio 2018. a ova mi je posebnija kada se sjetim što sam sve prošao od ozljeda, od puknuća potkoljenice do loma ruke pa se nisam uspio plasirati na Olimpijske igre i nema boljeg osjećaja vratiti se na najviše postolje na Prvenstvu Europe.
S obzirom na to da ima europsku broncu, Kanaetu nedostaje samo svjetska medalja a sljedeće Svjetsko prvenstvo je sljedeće godine.
– Slijedi mi veliki odmor, moram smiriti dojmove i onda ću razmišljati o tome što me čeka u budućnosti.
Kako se uspio dobro pripremiti uz sve te ozljede, a ni pripreme nisu bile savršene?
– Bit ću iskren, nisam ni ja puno očekivao zbog svih ozljeda. Imao sam i problema s leđima, nisam se mogao dati sto posto na treninzima u Makarskoj i nisam znao što očekivati na ovom Prvenstvu. No, borbu po borbu sam bio sve bolji, odlično sam se osjećao. Imao sam sjajnu podršku s tribina od kolega iz reprezentacije i drugih naših navijača. Najviše moram zahvaliti svojim trenerima, Veljku Lauri i Toniju Tomasu koji su me podržavali, bili su mi mentalna podrška i kada mi je bilo teško. Vjerovali su u mene i kada sam se ozlijedio i zato im veliko hvala – kazao je ovaj iskusni borac, 28-godišnji Toni Kanaet.
Usput budi rečeno, gledano u svim natjecateljskim uzrastima, ova dva zlata su bila 134. i 135. medalja s najvećih natjecanja za njihov klub Marjan.
