Sjajni mladi hrvatski borac Ivano Čelić ostvario je velike uspjehe na amaterskoj sceni borilačkih sportova.
Puljanin se može pohvaliti naslovom europskog prvaka u ITF taekwondou, dvostrukom europskom i svjetskom titulom u kickboxingu gdje se natječe u dvije discipline, a u posljednje vrijeme pomiče svoje osobne granice aktivnošću u WT taekwondou.
Koji je bio vaš prvi korak prema taekwondou i borilačkim sportovima općenito?
– U mojoj osnovnoj školi je bila prezentacija taekwondoa kroz koju sam vidio za što je sve sposobno ljudsko tijelo i to me se jako dojmilo. Molio sam roditelje da me upišu na trening, prvo su oklijevali, ali s vremenom su popustili i kada sam prvi puta kročio na tatami, zaljubio sam se u taj sport.
Kada se dogodio trenutak kada ste sami sebi rekli ‘ovo se meni sviđa, želim se ozbiljno baviti time’?
– Prekretnica je bila već na mom prvom natjecanju. To je bio manji turnir u Istri na koji sam stigao s idejom da ću za probu odraditi jednu borbu i ‘ići ća’ i da će to biti to od mog prvog nastupa, pobijedio ili izgubio, na umu sam imao jednu borbu. Kada sam prošao prvo kolo, roditelji su me pitali je li to to, idem li doma. Odgovorio sam ‘nema šanse’ i od tada iz godine u godinu vidim napredak i želim da to zauvijek bude dio mog života.
Okušali ste se i u ITF sportskoj borbi i kickboksu gdje ste osvojili nekoliko europskih i svjetskih titula, a u posljednje vrijeme ste aktivan i u WT-u, nastupili ste na U-21 Europskom prvenstvu u Bukurešt, kakva su vam iskustva?
– Do tada sam se već nagledao velikih dvorana, ali ipak, vidi se ogromna razlika u organizaciji natjecanja. Sve se čini kao nešto što je spremno prikazati se na televiziji, procedure su jasno definirane, a uvjeti za pripremu i sam nastup jako dobri. I reprezentacija je drukčija, osjeti se organiziranost, sve aktivnosti su zajedničke. Imamo čak i fizioterapeuta – izdvojio je Ivano.
Iako imate iskustva s velikih natjecanja, a niti u WT-u vam ovo nije prvo natjecanje nakon G turnira na kojima ste nastupili, koji su vas osjećaji pratili prilikom ulaska na borilište i u samoj borbi u Bukureštu?
– Naravno, mala nervoza je prisutna neovisno o sportu. Pošto je borilište u WT taekwondou nešto veće nego u kickboksu, osjetio sam veću slobodu prostora, što je malo ironično jer je na tebi više stegnute opreme – rekao je uz smiješak mladi borac, pa nastavio:
– Prvu rundu sam izgubio s velikom razlikom. Moram priznati da sam došao s idejom nekog ‘svemirskog’ protivnika koji će letjeti zrakom pošto je to ipak Europsko prvenstvo. U drugoj rundi sam se ipak probudio, uspio je dobiti te na koncu u trećoj rundi čak bio nadomak pobjede s prednošću od četiri boda. Ipak pobjeda je otišla odličnom protivniku iz Turske.
Što je u vama napravilo taj klik da se ‘probudite’ u drugoj rundi?
– Pomislio sam na svoje prethodne nastupe koji su me doveli do Europskog prvenstva i razmišljao sam tako da ako sam uspio doći do Europskog prvenstva, da sam dovoljno kvalitetan da konkuriram s drugim borcima. Okidač su bili i komentari trenera između rundi da se moram uozbiljiti i početi se boriti, odlučio sam kako nemam što izgubiti i moram dati sve od sebe.
Već ste mnogo toga prošli prošao kroz različite discipline borilačkih sportova. Što bi savjetovali onima koji se žele baviti borilačkim sportovima ili se ozbiljnije početi time baviti?
– Ako uživaš u nekom sportu, daj sve od sebe i fokusiraj se na sport. Ideologija kojom se ja vodim je da kada imaš zadani cilj ne smiješ stati. Bilo da je to serija od deset sklekova na treningu ili runda na natjecanju. Ako na treningu ne posustaješ na kraju teške serije, taj ‘mindset’ će ti se prenijeti na borbu i bit ćeš na nivou zadnjih nekoliko sekundi do kraja kada ti je to najviše potrebno – zaključio je Ivano Čelić.
