Čudo od trenera: Nitko od hrvatskih stručnjaka u 2022. nije osvojio toliko medalja kao Šišo

Premda je ostvario nevjerojatne trenerske rezultate za Veljka Lauru šira sportska javnost gotovo pa i ne zna.

A popularni Šišo – kako ga zovu svi koji ga osobno znaju – to može zahvaliti svojoj samozatajnosti a dijelom i lojalnosti svom klupskom i reprezentativnom šefu Toniju Tomasu ispred kojeg se nikad nije htio gurati, piše Večernji list.

I zato je on – izbornik hrvatske taekwondaške reprezentacije – odlučio tome stati na kraj. Nakon što su dvije Šišine cure osvojile jedine medalje na nedavnom Svjetskom prvenstvu u Meksiku – Lena Stojković zlato a Ivana Duvančić broncu – Tomas je kazao:

– Nagrada za najboljeg trenera godine u izboru Hrvatskog olimpijskog odbora trebala bi pripasti Veljku Lauri. On je sa svojih 38 godina osvojio sve što se osvojiti moglo a u seniorskom taekwondou mu nedostaje jedio olimpijsko zlato. To što on ima nema niti jedan trener u Hrvatskoj jer ima svjetske i europske seniorske prvake, zlata na kadetskim i juniorskim prvenstvima Europe i svijeta, medalje na Olimpijskim igrama mladih.

A samo u seniorskoj konkurenciji u 2022. godini, osim svjetskog zlata i bronce, Šišo je osvojio i europsko zlato (opet Lena Stojković) i četiri bronce.

Stoga i ne čudi da se Tomas za njega toliko zalaže – jer je on i njegov projekt – u strahu da određeni lobiji Lauru izguraju iz te utrke što bi doista bila nepravda. Kako pak on sam gleda na zalaganje njegova šefa koji je, da je htio, mogao pokupiti ovo vrhnje?

– Vjerujem da to nema veze s našim prijateljstvom, a zajedno smo od prvih dana našeg kluba, nego s rezultatima. Mi se znamo iz osnovne škole i cijelo vrijeme mog trenerskog sazrijevanja bio mi je mentor. A on je zapravo stvorio Marjan, i napravio sustav iz kojeg su proizašli toliki medaljaši, i ova njegova gesta pokazuje njegovu veličinu jer njegov “ja” mu nije na prvom mjestu.

Još kao srednjoškolac, Laura je odlučio da se neće baviti finom mehanikom nego finim radom s nadarenom djecom.

– Završio sam srednju strojarsku, finu mehaniku, no već tada sam znao da se time neću baviti i da želim biti trener pa sam na Olimpijskoj akademiji završio obrazovanje za trenera tekvondoa. U klubu sam od nulte godine, od kada sam bio junior no već tada sam počeo voditi treninge i to mi se svidjelo.

I među svim medaljašima i medaljašicama koje je on stvorio, više je taekwondašica nego taekwondaša. Što je tome razlog?

– Jedan od razloga je taj što cure češće ostaju u taekwondou dok dečki češće odlaze u druge sportove poput nogometa i slično. Nastavno na to, u Hrvatskoj je u ženskom taekwondou takva konkurencija da ona cura koja se izbori za reprezentaciju u Hrvatskoj odmah je konkurentna i u Europi.

A najveću snagu hrvatskog taekwondoa predstavlja upravo Marjan, klub osnovan tek prije 20-tak godina.

– Ovog časa imamo preko 1000 članova i radimo na devet splitskih lokacija što omogućava klincima da na treninge ne moraju ići u drugi dio grada. Kada stasaju onda dolaze u naše matične dvorane, kakve imamo na tri lokacije, koje koristimo 24 sata dnevno i gdje se spajaju natjecateljske skupine.

A sa svima njima bave se brojni treneri pa tako i neke klupske legende. Naime, trenerski u Marjanu pomažu i bivša svjetska prvakinja Ana Zaninović ali i trostruka europska prvakinja Lucija Zaninović.

Sve to rezultiralo je i s velikim uspjehom na nedavnom kadetskom Prvenstvu Europe na Malti gdje su se pozlatile dvije marjanovke – Dora Kozić i Lana Graovac – klinke koje je do šampionskog postolja vodio upravo Veljko Laura.

– Kod najmlađih uzrasta teško je bilo što predvidjeti jer vi ne poznajte konkurenciju. Ti znaš koliko si ti dobar ali ne znaš koliko su dobri oni tebi nasuprot. Teško je procijeniti na prvu koliko je dobar određeni naraštaj u određenoj zemlji.

A teško bi bilo i procijeniti koliko milja u nogama ima trener koji je, od svih hrvatskih trenera u taekwondou, najviše na putu. I prava je šteta što ne skuplja milje. Što na njegovo globtroterstvo kaže njegova supruga?

– Ona je najveća podrška. Bavila se košarkom i razumije sport. Barem zna gdje sam. Ili sam na putu, na nekom natjecanju, ili u dvorani.