Antonio Plazibat, najbolji hrvatski kickboksač, pun je energije i prava je šteta što ga na sportskom polju prate pehovi jer ima osobnost šampiona.
Nažalost, u meču karijere s Tariqom Osarom slomljena mu je podlaktica, a baš kada se oporavio, doživio je novu ozljedu, ovog puta lakta, pa ga neće biti na subotnjoj priredbi Glory 95, koja je predviđena za Zagreb Arenu baš zbog njega, piše Večernji list.
No njemu u životu nije dosadno jer mu ideja ne nedostaje pa je tako prošlog vikenda u Splitu organizirao humanitarno natjecanje u najluđim skokovima u vodu, a nedavno je objavio vlastitu videosnimku kako moli “Oče naš” na aramejskom, jeziku na kojem je molio i Isus.
Za nedavnog medijskog dana posvećenog velikoj zagrebačkoj priredbi, pitali smo ga imali li u svijetu vrhunskog kik-boksa većeg pehista od njega.
– Ima, događale su se ljudima i gore stvari. Evo vam jedan primjer. Borac je nokautiran nakon čega je išao snimati glavu i otkriveno je da ima tumor na mozgu. Tako da ja mogu biti sretan s ovim što se meni dogodilo.
Šteta je što mu se to dogodilo na vrhuncu tjelesnih mogućnosti, s 29-30 godina, pa je morao otkazati povratnički meč.
– Još da znaju koliko sam ja upirao da se sve ovo dogodi u Hrvatskoj. Frustrirajuće je, ide na živce, jer želiš se boriti, ali što ćeš kada ne ide… Nemam što nego čekati.
Kad se dogodilo ovo s laktom?
– To traje već dulje vrijeme, ali ne toliko ozbiljno. Ne znam je li se ovaj lakat nadovezao na onu slomljenu podlakticu iz borbe, nije daleko jedno od drugoga. U laktu je upala kosti, tetiva, ruptura, neke ciste. Da sam nastavio trenirati, puklo bi prije ili kasnije s obzirom na to da me po toj ruci svakodnevno udaraju 14-15 godina. Znam više boraca koji imaju te probleme s laktovima.
Kakva je terapija?
– Primam terapiju za lakat kod dr. Tocilja. Da nije njega, već bih se cijeli raspao odavno. Postoji i mogućnost operacije, no ona može značiti i postavljanje šipki, koje onda treba i vaditi. Pa je pitanje možeš li ih staviti i možeš li ih vaditi. Znam više od pet boraca koji su završili karijeru jer su operirali ruku i u nju ugradili šipku pa su to vadili i sve se zakompliciralo. Nisam htio preuzeti taj rizik, a za operaciju uvijek ima vremena. Samo ne želim žuriti s time. Evo, Joe Valtellini, čovjek koji danas komentira Gloryjeve borbe, stavio je pločicu i završio karijeru. Imao je neki problem i s mozgom, no kaže mi da više nije mogao primati udarce u tu ruku. A pločicu su mu stavili s unutarnje strane, da mu što manje smeta. No opet imaš komad metala u sebi po kojem bi me trebali udarati ljudi od sto i više kilograma, svaki dan, svom snagom. Može proći da ne boli, no vrlo vjerojatno će boljeti, puno više nego ovako.
S obzirom na to da nema borbi pa nema ni prihoda, a profesionalni je borac, od čega živi?
– Pomažu ljudi oko mene. Glumim influencera po internetu. Nadam se da je to neki talent. Surađujem s Gloryjem, sada sam više u produkciji nego kao borac i to traje otkako sam se preostao boriti.
Antonio je napunio 30 godina, a olakotna je okolnost što teškaši obično dulje traju.
– Sada bi trebale biti zlatne godine teškaša, no malo ćemo još pauzirati.
Ako se s 31 oporavi, koliko će mu trebati vremena za neki novi uzlet, da dođe do borbe za naslov?
– Ako sve bude dobro, ja s jednim do dva meča mogu biti nazad. Ovisi o tome kakva će mi biti prva borba, hoće li to biti netko lakši ili odmah netko vrhunski pa što bude. Poznajući sebe, kako mi je dosad išla karijera, vjerojatno ću ići odmah na prvorangiranog, na neki eliminacijski meč za status izazivača prvaku Verhoevenu. Ako hoćeš biti najbolji, moraš pobijediti najbolje. Ja mislim da ću ići u tom smjeru.
Tko može skinuti Rica Verhoevena? Hoće li to biti samo njegova biološka dob ili postoji borac?
– Ja sam bio siguran da sam to ja jer da ne mislim tako, ne bih se uopće borio. Ne želim biti drugi pa bih možda počeo s boksom. Hoće li ga skinuti netko od ove dvojice koji se sada bore u Zagrebu, Levi Ritgers ili Bahram Rajabzadeh, ili netko treći? Jedan udarac može sve odlučiti, a svi ti ljudi imaju 110 kilograma i plus.
Iz prijašnjeg braka Plaza ima sina.
– Sedam mu je godina i krenuo je u školu. Klasično je dijete, zaigrano, trenutačno je pametnjaković, nije zagrijan za neki konkretan sport.
Iznova se oženio nije, ali priprema svadbu sa zaručnicom Martinom Dulčić.
– Ona mi je ogromna podrška, baš kao i obitelj, svi koji su iskreno sa mnom. Ona je sa mnom i u dobru i u zlu. Napokon ću imati vremena za organizaciju svadbe i da to proslavimo kako treba, a ne da ovisim o tome kad će mi biti borba.
Podrška mu je i brat, plesač i tiktoker Luciano Plazibat, koji je oduševio svojim transformacijama tijekom posljednjeg serijala “Tvoje lice zvuči poznato”.
– On jest podrška, no ne vidim ga često jer on je najviše u Zagrebu, a ja u Splitu i Amsterdamu. Problem je da se uskladimo. Drago mi je da ga svi hvale i da nastavlja u svijetu plesa i zabave.
Antonio Plazibat nastavak hrvatske tradicije sjajnih kikboksača koju čine Branko Cikatić, Mirko Filipović i Mladen Brestovac (dvaput se borio za Gloryjev naslov), koji će upravo ove subote odraditi svoj oproštajni meč.
– Uvijek netko od Hrvata bude u vrhu. Poznati smo kao ljudi s kojima se u kik-boksu ne valja zaje….., uvijek će to biti težak meč.
