Najozbiljnija kandidatkinja za ovogodišnju sportašicu godine u gradu Zagrebu jedna je karatistica, a ako joj taj laskavi naslov pripadne postat će prva predstavnica “vještine prazne šake” koja će se okititi tim priznanjem, piše Večernji list.
A riječ je o Luciji Lesjak, 21-godišnjoj članici Hrvatskog dragovoljca, stasaloj u obiteljskoj karate “radionici” oca i trenera Kristijana Lesjaka i sportskom dragulju koji je izbrusio bivši svjetski prvak, danas trener, Danilo Domdjoni.
Lucijine reference u “natječaju” su to što je na nedavnom SP-u u Dubaiju bila treća na svijetu u svojoj (teškoj) kategoriji i što je bila članica brončane hrvatske ženske vrste na Europskom prvenstvu održanom proljetos u Poreču. Ako je svjetskom broncom nekoga i iznenadila, kaže da sebe nije.
– Trener i ja vjerujemo u to što radimo i ja držim da vrijedim i više od toga. Šteta što sam u polufinalu protiv Egipćanke prvi bod primila naivno i to je jedino za čime žalim s tog natjecanja. No, zadovoljna sam i broncom, bit će mi to dobar vjetar u leđa.
Ako taj dan imam dva treninga, ustanem ranije i budem u dvorani već oko 6.30, a nakon toga idem na faks
Lucija je Međimurka iz Strahoninca koja je svoj talent za karate “preselila” u Zagreb dolaskom na studij, pri čemu teško da je mogla izabrati teži fakultet.
– Studentica sam četvrte godine Medicinskog fakulteta u Zagrebu i zasad mi dobro ide i u karateu i na fakultetu.
Vjerujemo da ćete se složiti da studirati medicinu i biti uspješan sportaš mogu samo izrazito disciplinirani, organizirani i motivirani mladi ljudi koji nemaju taj luksuz da mogu doživjeti onaj osjećaj da ne znaju što će sa sobom.
– Nema u tome nikakve tajne, nisam lumen koji jednom pročita gradivo i sve zapamti, nego sjednem i učim dok ne naučim. Treba raditi kontinuirano i biti discipliniran, što je i presudno. Nakon tjedan dana neispavanosti padne vam motivacija, no tada disciplina donosi rezultate.
Ipak, voljeli bismo znati kako joj uspijeva organizirati dan, pogotovo kada ima dva treninga dnevno.
– Ako taj dan imam dva treninga, ustanem ranije i budem u dvorani već oko 6.30, a nakon toga idem na faks. Trenutačno sam na Rebru svaki dan jer su studentima medicine četvrta, peta i šesta godina tzv. kliničke godine pa smo svaki dan na vježbama u bolnici, pri čemu nas svaka tri tjedna premjeste na drugi odjel. Dakako, uz to slušamo i predavanja i imamo seminare. Eto, trenutačno slušam internu.
Da Lucija ni u profesionalnom životu ne želi ići lakšim putem dokaz je to što želi specijalizirati kirurgiju.
Od svih stipendija, gradske i olimpijske, trenutačno primam oko 3500 kuna i sreća je što živim u studentskom domu
– Estetska kirurgija mi nikad nije bila privlačna, a ne zanima me ni neurokirurgija, ali bih se u abdominalnoj mogla vidjeti. No, puno toga još ja nisam vidjela pa ne mogu reći za što ću se odlučiti. A kada se odluči, tada će njezina sportska karijera doći u pitanje. Tako vam je to u tzv. malim sportovima, jer kada vam se ukaže prilika za posao tada se sportaš nađe na životnom raskrižju.
– Vjerujem da ću u tom trenutku slijediti svoj osjećaj i donijeti najbolju moguću odluku.
Uvjereni smo da je kalibar sportašice kakva je Lucija, a bila je i svjetska mlađeseniorska prvakinja, vrlo kvalitetan kandidat za uvrštenje među ugovorne pričuvnike Hrvatske vojske. A u takvom statusu je sada oko 40 sportaša i sportašica, koji primaju mjesečno oko 4000 kuna.
– Uh, to bi mi jako dobro došlo. Od svih stipendija, gradske i olimpijske, trenutačno primam oko 3500 kuna i sreća je što živim u studentskom domu, inače bi mi samo stanarina pojela gotovo cijeli taj iznos.
S obzirom na svoju sportsku klasu, Lucija je profesionalka s amaterskim primanjima.
– S obzirom na količinu truda, energije i vremena koje ulažem u sport, 3500 kuna je doista vrlo skromno. Uostalom, ja sam za svoje svjetsko mlađeseniorsko zlato dobila nagradu od 8000 kuna, dakle nešto više od 1000 eura, a sjećam se da je Austrijanka koja je postala juniorska prvakinja svijeta dobila nekoliko tisuća eura – kazala je Lucija Lesjak za Večernji list.
