U utorak je u Budimpešti počelo Svjetsko prvenstvo u karateu. Prvog dana smo u borilištu imali troje osvajača medalja na velikim svjetskim natjecanjima, ali nitko od njih ovaj put nije dospio do polufinala koje jamči borbu za treće mjesto.
Doduše, za nju se kroz repasaž ipak izborio bivši europski prvak Anđelo Kvesić koji je u osmini finala izgubio od kasnijeg finalista, aktualnog prvaka Europe, Francuza Mehdija Filalija (0:4), piše Večernji list.
Anđelo je ušao u repasaž gdje je s dvije pobjede osigurao meč za broncu (subota, 09:50) protiv bivšeg svjetskog prvaka i dvostrukog doprvaka Iranca Sajada Ganjzadeha.
Kvesić je osvajač bronce s prethodnog Svjetskog prvenstva, baš kao i Lucija Lesjak, i to su nam bile i jedine medalje u Dubaiju prije dvije godine.
Nažalost, Lucija je ovaj put propustila nemalu priliku da ponovi taj domet. Hrvatska reprezentativka je ispala protiv Tunižanke Chehinez (5:5).
Nedovoljno čvrst u svojoj trećoj borbi bio je Enes Garibović. Nakon dvije pobjede, on je u osmini finala izgubio od Kazahstanca Juldaševa (1:7).
U osmini finala zapela je i Sadea Bećirović nakon što je od nje bolja bila Marokanka Nisrine (2:4)
A drugog dana natjecanja na 26. svjetskom prvenstvu u karateu, što se održava u Budimpešti, nastupilo je šestero hrvatskih predstavnika među kojima je dalje od trećeg kola dospjela jedino 19-godišnja Ema Sgardelli (50 kg) koja stigla do četvrtfinala.
Na tom putu mlađahna članica riječkog Championa, učenica bivše reprezentativke Ivane Bebek Bašić, na furiozan je način uklonila prve tri prepreke. Korejku Jung (7:0), Poljakinju Deptu (6:0) i Azerbajdžanku Tejmurovu (2:0) pobijedila je bez izgubljenog boda. Među osam najboljih sučelila se s Kineskinjom Li Ranran i od nje je izgubila (1:3).
– U prve tri borbe bila sam dominantna a onda sam u četvrtfinalu učinila par pogrešaka. Da ponovo radim tu borbu ne bih tražila video provjeru tako rano jer sam kasnije imala par situacija koje nisu bile suđene a i taktički bih drugačije radila. Ne bih radila pravocrtno nego više iz kretnje.
U nestrpljivom iščekivanju hoće li dobiti još jednu priliku, hoće li ju Li Ranran, povući u repasaž, Ema je svjedočila jednoj polufinalnoj borbi spornog završetka. Naime, mnogi su uvjereni da je Kineskinjina noga završila na glavi Talijanke Perfetto i da je ona trebala ići u finale što bi hrvatsku karatašicu povuklo u repasaž.
– To je sport, događaju se takve stvari. Nije uvijek sve pošteno, ima puno faktora koji utječu kako na natjecatelje tako i na suce.
Studentica druge godine Učiteljskog fakulteta u Rijeci, na ovo je natjecanje došla sa Svjetskih borilačkih igara u Rijadu.
– Tamo nisam bila dobra. Doživjela sam poraz zbog kojeg sam ovdje grizla da dokažem što mogu.
A nama se čini da energična i vrlo borbena Ema, koju je kroz turnir trenerski vodio Danijel Vučić, može puno i da će s uskoro početi stizati i medalje.
– Sve u svoje vrijeme. Trebam skupiti još malo iskustva.
Među preostalih petero hrvatskih predstavnika najviše je napravio Ivan Martinac (75 kg) koji je nakon pobjeda nad Albancem Bashom (1:1, prednost prvog boda) i Armencem Nersisjanom (2:0), izgubio od sjajnog Rusa Šaratudinova (1:8) koji nastupa kao sportaš bez nacionalne zastave i himne.
A ono što nam je Ivan kazao nakon te borbe bilo je znakovito:
– Ruski karataš na kojeg sam se namjerio nije mi bio poznat. Nisam znao kako radi i što radi, je li kontraš ili nije, pa nisam imao niti odgovarajuću taktiku. Nisam znao da ima tako dobre nožne udarce. Primio sam tu jednu nogu u glavu za 0:3 a poslije toga sve je bilo srljanje iz kojeg nije proizašlo ništa korisno.
Očito je da, za razliku od nekih jačih reprezentacija, ova Hrvatska nema tu vrstu praćenja protivnika tijekom samog natjecanja koja bi borcima koristila.
– Ne mogu ja kriviti nikoga za taktiku, ja sam bio najodgovorniji – samokritičan je bio Martinac kojem se ipak nema puno toga za zamjeriti.
No, zato si Boran Berak (67 kg) zamjera jako puno, više sebi a ponešto i sucima.
– Nakon što je moj protivnik, Kuvajćanin Alotaibi poveo 1:0, ubacio sam u višu brzinu i došao do prednosti 3:1. Udarac koji su mu bodovali za 3:3 nije bio za bodovati no više me boli ovo što je bilo poslije. Sutkinja sa stola prekinula je meč jer je glavni sudac meni dosudio neki izlazak iz borilišta koji nije bio ali mi je s time poništila udarac gore a potom i bacanje i zakucavanje. Doslovce su mu dali drugu priliku da se obrani od mog napada. No, sve je ipak moja odgovornost jer sam ovu borbu trebao riješiti u prvih 30 sekundi i to mi je žao. Boli me jer je ovdje u Budimpešti i moj otac koji je sve u životu dao za mene.
Ironije li sudbine, Mišo Berak je ponajbolji hrvatski sudac pa će i njemu ovakav razvoj događaja biti teško svariti.
– Što se tiče suđenja i da sude protiv mene, ovakva protivnika ja moram pobijediti. Ovo je jako bolan poraz za mene i ni na kraj pameti mi nije bio poraz već u prvom kolu. Došli smo spremniji nego ikad. Uložili smo jako puno truda i novca u pripreme i stvarno ne znam što se dogodilo. Bistre glave ću možda znati bolje reći, ne sjećam se dosta toga. Na meni je da se nekako dignem s ovog dna na koje sam pao i da nastavim raditi. Za mene još ima karijere što govorim i posljednjih pet godina, no ne mislim se predati. Ovakve će me stvari ojačati i koliko god da boli, a boli kao nikad, izdignut ću se kao feniks.
Za razliku od Beraka, svoj poraz u prvom kolu, znatno je lakše podnijela Alessandra Hasani, djevojka koja živi u talijanskoj Brescii ali po tri mjeseca provede u Berakovu klubu TAD Rijeka. A ona je, nakon poraza od Venecuelanke Perez (0:5) kazala:
– Jako mi je žao no radila sam što sam mogla jer sam se prije mjesec dana ozlijedila, baš na turniru u Budimpešti, pa zbog tog koljena mjesec dana nisam mogla trenirati. Radila sam sve terapije koje sam trebala i počela trenirati kratku distancu jer veliku više nisam mogla. U borbi sam radila ono što sam mogla, mijenjala sam ritam i taktiku, no to nije bilo dovoljno.
Da nije izgubila od bilo koga pokazao je i put kojeg je Perez prošla ali ipak nije dospjela dovoljno daleko (izgubila je u polufinalu od Turkinje Tube Yakan) pa našu Alessandru nije povukla u repasaž
I 19-godišnja Laura Lisac (61 kg) zaustavljena je u prvom kolu i to od 34-godišnje Portugalke Almeide (1:3) koja je u završnici borbe, zahvaljujući malom broju opomena, tri put elegantno izašla iz borilišta izbjegavajući borbu.
– Do pola borbe je bilo sve u redu a onda se dogodilo rušenje iz klinča, bacila me i sudili su joj tri poena što više nisam mogla stići – kazala je studentica Zdravstvenog veleučilišta u Zagrebu, inače debitantica na Svjetskom seniorskom prvenstvu.
A među seniorima debitirao je i 19-godišnji Noa Rumenjak, student zagrebačkog KIF-a, i to s pobjedom nad Ircem Powerom (9:4) i tijesnim porazom od BiH reprezentativca Dujakovića (3:3, prednost prvog boda).
– Bosanac je bio jako dobar. Prvo je bilo ispitivanje kakva je distanca. Cijelo vrijeme mi je na pameti bio prednji ura mavashi ili mavashi ali je on to osjetio pa me presretao. Na kraju borbe sam pogodio “mavashi” u glavu ali su rekli da je bilo izvan vremena. Bio ili ne, više nije bitno jer sam izgubio. S obzirom na to da sam izgubio na prednost prvog boda, i da meni inače treba vremena dok ne osjetim protivnika, morat ću se oko toga više potruditi – zborio je Rumenjak.
