Hrvatske karatašice su na nevjerojatan, pa i nezapamćen, način izborile broncu na Svjetskom prvenstvu što se odvijalo u Budimpešti.
U borbi za treće mjesto, kao plitak potok, pregazile su domaće Mađarice, poduprte vrlo glasnim i brojnim navijanjem orkestrirane publike. Naime, domaće karatašice u tom meču nisu osvojile niti jedan jedini bod, piše Večernji list.
Izbornik Danil Domdjoni ovaj put se odlučio krenuti u boj s Leom Vukojom na prvom ploči. I to je, strateški gledano, bio pun pogodak.
Nakon što je povela 1:0 (i tako stekla prednost prvog boda važnu za slučaj da borba bude neodlučena), Lea je već nakon 27 sekundi borbe suparnicu pogodila nogom u glavu za vodstvo od 4:0.
Na polovici borbe njena noga sijevnula je još jednom i uz dodatni bod izboren ručnim tehnikama borba je minuti i 17 sekundi prije kraja prekinuta zbog tehničke nadmoći hrvatske karatašice.
Prilično uvjerljiva bila je i Sadea Bećirović. Ni ona nije dozvolila suparnici (Molnar) da osvoji iti jedan bod (7:0) te je tako uspješno stišavala domaću publiku. A tih 2:0 u borbama (i 15:0 u bodovima) je značilo da teškašica Lucija Lesjak uopće niti ne mora ulaziti u borilište jer je sve bilo riješeno u dva okršaja. A ovu srčanu djevojčad činila je i 18-godišnja Nikolina Golomboš.
Nakon niza europskih ekipnih medalja, ovo je prva svjetska nakon 11 godina kada su broncu osvojile Maša Martinović, Anamarija Čelan, Ivona Tubić i Azra Saleš.
A tih djevojaka prisjetila se Sadea Bećirović istinska junakinja u ovom pohodu na medalju. A ona ne samo što je stavila točku na i u meču za broncu nego je i protiv moćnih Turkinja poentirala za pobjedu u posljednjoj sekundi svoje borbe.
– Kada sam vidjela da je Lea svoju protivnicu dobila na tehničku nadmoć, sa 8:0, rekla sam sebi da ja ovo moram završiti na drugoj ploči i utišati domaće navijače. Jako sam ponosna. Utišale smo vrlo glasnu publiku i pokazale tko smo. Zapravo, naše najbolje godine tek dolaze.
A Lea Vukoja, cura s prve ploče, opet je zadivila svojim nožnim tehnikama. Koliko je tereta na njenim leđima bilo s obzirom na to da je dobila zadatak da otvori meč na najbolji mogući način (u čemu je i uspjela)?
– Svaka ploča ima svoju težinu a ta prva ploča meni paše. Nemam što izgubiti, idem jako pa što bude. Ako vidim da je suparnica jača onda stanem.
A ova suparnica, premda vrlo jaka karika mađarske ekipe (Bobasaa), nije joj bila ravna.
– Mislim da je ta cura bila druga na Prvenstvu Europe. Ja inače ne volim niže suparnice a ovaj je iz niže kategorije. Kraća je od mene i čim sam povela 1:0, pao mi je teret pa je ubrzo prošla i noga. Njihovi navijači lijepo su za njih navijali no što su oni bili glasniji to je za mene bio veći poticaj.
Sve to jako je obradovalo Luciju Lesjak koja uopće nije morala u boj jer je sve bilo gotovo nakon dvije borbe pa je treća bila suvišna.
– Hvala curama što su mi omogućile da budem samo navijačica. Lea i Sadea pokazale su strašnu nadmoć. Kad sam u drugoj polovici Sadeine borbe vidjela da njena suparnica ništa ne radi bilo mi je jasno da smo osvojile broncu. Inače, mislila sam da će sve to ići puno teže jer mi ponekad znamo podcijeniti nominalno slabije reprezentacije od naše. Na koncu nismo dobile očekivani otpor jer su ga Lea i Sadea onemogućile – kazala je ova sjajna karatašica koja ima europsko ekipno zlato, srebro i broncu i koja će, jednog dana,u mlađahnoj Nikolini Golomboš dobiti istinsku nasljednicu.
Nažalost po nju, Nikolina se ozlijedila po putu, uoči meča s Belgijkama u kojem ju je izbornik Domdjoni htio testirati. No, istegnuta zadnja loža nije ju omela da, nakon što je meč završio, u punom sprintu, s pomoćnim trenerom Esadom Garibovićem, jurne prema svojim suborkinjama.
– Uh, bilo je jako napeto sjediti sa strane no cure su odradile fantastičan posao. Kada je Lea onako dominantno pobijedila na prvoj ploči znala sam da osvajamo medalju. A kad se to i dogodilo potrčala sam svom snagom prema njima jer od ove sreće bol nisam niti osjećala.
A kakvi su bili osjećaji izbornika Danila Domdjonija, negdašnjeg svjetskog prvaka, koji sazrijeva i u sjajnog trenera.
– Zbog domaće publike i motiviranih Mađarica znao sam da im ne smijemo prepustiti niti jedan pedalj tatamija. Zato i jesam Sadei, i prije no što smo ušli u dvoranu, kazao da kako god da završi prva borba onda svoju mora raditi kao da je ukupni rezultat 0:0 i tako je i bilo. A na koncu smo pobijedili na način koji se baš i ne događa u ekipnim borbama za medalju, da vam protivnik ne uzme niti jedan jedini bod.
Popularni Đoni nije zaboravio pohvaliti niti svog najbližeg suradnika.
– Hvala kolegi Esku, on je bio naša dodatna vrijednost.
A dodatna vrijednost je i on, borac s iskustvom osvajanja europskih i svjetskih medalja.
– Meni je to vjetar u leđa i vjerujem da mogu pridonijeti puno. Insistirao sam da na ovo Prvenstvo dođemo s velikim vjerovanjem. Bez obzira na to što su naše cure mlade, u rasponu su od 18 do 24 godine, ima tu i staža. Sada se moramo okrenuti Zadru i Prvenstvu Europe.
A ono će se dogoditi u svibnju 2024. kada će, vjerujemo, na raspolaganju biti i Mia Greta Zorko, važne članice borbene ekipe, koje ovaj put nije bilo zbog ozljede.
– Mi ćemo sada imati slatkih problema. Imamo dosta širine. Morat ćemo se resetirati i vidjeti kako s još više motiva trenirati i napredovati. U Zadru će svi ići lakše na nas, nitko neće imati što izgubiti i mi moramo naći način kako da se još više motiviramo – zaključio je Đoni.
