Dvostrukoj svjetskoj prvakinji Barbari Matić u nezgodan se čas dogodila ozljeda koljena. U vrijeme kada bi se trebala najintenzivnije pripremati za predstojeće Svjetsko prvenstvo u Dohi koje će se održati od 7. do 13. svibnja ona nije u punom pogonu, piše Večernji list.
O kakvoj je ozljedi riječ ispričala je na presici posvećenoj predstavljanju organizacije seniorskog Prvenstva Europe za 2024. godinu dodijeljenog Zagrebu.
– Imam ozljedu medijalnog kolateralnog ligamenta. Nije pukao ali su na tri mjesta vidljive promjene. I to baš na desnoj nozi koja mi je važnija. Mogu izvoditi sve pokrete ali kontrolirano. U početku sam šepala, jedva šetala, ali sada je pokret vraćen. Mogu sve u kontroliranim uvjetima, dok ja svjesno radim nešto s koljenom. Sad ću vidjeti kada dođemo do automatizama, kada noge rade same. Pozitivnih sam misli.
Nažalost, takvo stanje dovodi u pitanje Barbarin nastup na Svjetskom prvenstvu.
– Tajming je loš. Ja sam još u procesu rehabilitacije. Još ne radim džudo. Trebam baš danas početi pa ću vidjeti kako koljeno reagira. Mislim da će koljeno kao takvo biti spremno za svjetsko a koliko ćemo mi moći izvući to je drugo pitanje. Mi ćemo se potruditi, dat ćemo sve od sebe. Prošle godine nisam mislila o tom Svjetskom prvenstvu, došlo mi je kao turnir kao i svaki drugi. Sad opet nemam presing jer mi je koljeno zaokupilo misli i u cilju mi je što brže oporaviti se. Ako to ne bude spremno, ne želim to reći naglas, no ja bih stvarno voljela otići na SP i odraditi što bolje. No, ipak gledam na to dugoročno. Možda neću biti u top formi, no nekad nije ni loše otići s manjom formom pa na svježinu, volju i želju.
Što je to granica na kojoj će dvostruka svjetska prvakinja odlučivati je li spremna za juriš na treći naslov u nizu ili nije? Da li samo neki unutarnji osjećaj ili signali iz koljena?
– Mislim da će biti signali iz koljena, ne vidim drugi razlog zašto ne. Nije to ozljeda od pola godine ili godine dana pa da se ja ne osjećam spremno. To je ozljeda od mjesec dana, nije to neka prevelika pauza. Ja i dalje treniram, prilagodili smo treninge ozljedi.
Može li se kondicijski pripremati?
– Jesam. Radim koliko mogu. “Air bike” odnosno zračni bicikl mi za koljeno ne smeta. Počela sam lagano trčati, smeta mi još tvrda podloga. Uvodimo sve polako, ne smijemo naglo i pazimo da ne pretjeramo da nas to ne vrati tri koraka unazad. Doziramo, slušamo koljeno koliko dozvoljava. Nije ništa skroz puklo i da nema Svjetskog prvenstva uzela bi pauzu, odmorila i zaliječila se. Da je u pitanju neki Grand Slam preskočili bi ga no na Svjetskom prvenstvu veliki su olimpijski bodovi.
Sva je sreća da u toj kategoriji imamo još jednu elitnu džudašicu, svjetsku doprvakinju Laru Cvjetko.
– Jedna će valjda za Dohu biti zdrava.
S obzirom na to da je riječ o predolimpijskoj godini ne bi bilo dobro, gledajući širu sliku, da Barbara odveć riskira.
– To jest sigurno. Rekli su svi ako se trebala dogoditi neka ozljeda bolje da je sada nego dogodine, da je sad nego kasnije. No, i dalje je utrka za olimpijsku vizu između mene i Lare i ja se ne smijem ni previše opustiti. Moram trenirati i biti usredotočena na svaki sljedeći turnir. Pariz treba držati u mislima negdje sa strane jer je to koliko i blizu toliko je zapravo i daleko.
U tom sakupljačkom smislu, problem je što Svjetsko prvenstvo donosi jako puno bodova.
– Tako je. Imamo mi još i Masters u kolovozu te Prvenstvo Europe u studenom. Dogodine je Prvenstvo Europe u Zagrebu a nakon toga će biti možda i Svjetsko koje još nije potvrđeno ali se šuška da bi moglo biti. Iz ove perspektive gledano pretpostavljam da ona koja se od nas dvije izbori na olimpijski nastup neće nastupiti na tom SP-u. To je i logično jer je Prvenstvo Europe tri mjeseca prije Olimpijskih igara. Zato sam i rekla da će EP biti jači od SP-a jer će svi to svjetsko gledati da li im treba ili ne.
Kad smo već kod toga vratimo se na godinu Olimpijskih igara u Tokiju kada se Svjetsko prvenstvo održalo samo mjesec i pol dana prije. Barbara je te godine postala svjetska prvakinja ali olimpijske medalje se nije domogla. Je li i taj zgusnuti raspored bio dio problema?
– Nismo mi imali mogućnost kao sada da možemo birati između dvije džudašice, da imamo taj luksuz da jedna ne mora nastupiti na SP-u, da će druga biti jednako konkurentna. Dižemo razinu i dovodimo se u situaciju da možemo birati otići ili ne otići na Svjetsko prvenstvo. Baš sam sada komentirala s našim mlađim naraštajima rekavši im da su sretni što imaju ekipu. Ja kada sam bila juniorka ja sam bila sama. Ja sam pratila seniorski program, ja sam pratila juniorski program, gdje je trebalo bilo je idemo i tako u krug. Njima je sada mrvicu lakše jer mogu učiti iz naših pogrešaka.
Teorija treninga će reći da je skoro pa nemoguće u mjesec i pol dana dva puta postići vrhunac sportske forme.
– Nitko na velika natjecanja ne dođe tjelesno nespreman pa tako niti na Olimpijske igre. Mislim da su to one nijanse koje određuju i mentalna snaga ali i sportska sreća. Ja sam 2016. u Rio došla iz ozljede i bila sam netko tko nije bio u top formi ali 80 posto ljudi dođe u top formi. Možda sam za Olimpijske igre u Tokiju bila u boljoj formi no na Svjetsko prvenstvo sam te godine išla opušteno pa se dogodilo zlato, a u Tokiju je možda bio veći pritisak. Sada ćemo imati mogućnost da se ona koja će nastupati u Parizu odmori nakon Prvenstva Europe, da napravi veću pauzu i da tempira formu za Olimpijske igre preskačući Svjetsko prvenstvo. Tri mjeseca je dovoljno vremena za odmoriti se, spustiti formu i onda tempirati treninge što treneri bolje znaju.
Otkako je postala svjetskom prvakinjom, Barbara je postala vrlo tražena pa su tako sve važne presice Hrvatskog judo saveza bez nje gotovo nezamisliva. Da li ju to što je manekenka hrvatskog džuda iscrpljuje ili ju možda zabavlja?
– U jednu ruku to i laska. Već sam dugo godina na toj sceni i nemam treme pred medijima. Uvijek je malo drhtav glas no navikavam se.
Baš na zagrebačkoj presici HJS-a Barbara je saznala da je izabrana u Komisiju sportaša Europske judo unije.
– Tek je to nedavno odlučeno. Na stranici EJU-a sam vidjela da je dvostruki olimpijski pobjednik Lukas Krpalek predsjednik te komisije ali nisam znala da sam izabrana. Kazao mi je to predsjednik EJU dr. Laszlo Toth koji je tako “upropastio” iznenađenje glavnom tajniku Hrvatskog judo saveza Hrvoju Lindiju koji je to planirao obznaniti na presici.
To je svakako za čestitati ali i upis novog fakulteta nakon što je 2020. diplomirala na splitskom Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje.
– To je samo godina dana. Dva semestra pedagoških predmeta na Filozofskom fakultetu. To mi je nedostajalo u slučaju da želim biti učiteljica u osnovnoj ili srednjoj školi pa sam morala polagati odgojno-obrazovne predmete kao što su metodika, pedagogija, psihologija, didaktika i tako.
Što bi najrađe predavala?
– Da mogu, ja bih najrađe matematiku od petog do osmog razreda. Taman, nisu oni premali. Draža mi je matematika nego fizika. Ako jednog dana se takvo što dogodi.
Nije nam teško zamisliti ju pred pločom, kao učiteljicu, u čemu će joj iskustvo s medijima zacijelo dobro doći za tu vrstu javnog nastupanja.
– Izborni predmet mi je bio javni nastup pa sam morala držati dvije minute uvodnog dijela sata gdje se snimamo kako ih uvodimo u nastavu. Rekli su da sam u tome bila odlična samo su rekli da sam malo prebrza a ja govorim “pa iz Splita sam, to vam je tako”. Još sam se trudila u početku pričati sporije ali kada je krenulo duže pričati onda se zaboravim pa onda ubrzam.
Kao fetiva Splićanka, Barbara žali što Prvenstvo Europe neće biti u gradu podno Marjana.
– Da su odlučili organizirati džudaško Prvenstvo Europe u Splitu nadmašili bi i ono što su vaterpolisti imali na svom Prvenstvu Europe. Ja znam mojih 100 ljudi koji bi to došli gledati a da ne kažem za ostale.
