Kažu da je jedna od najgorih kletvi u životu “imao pa nemao”. A upravo to se dogodilo Katarini Krišto (63 kg) koja je desetak sekundi bila vlasnica olimpijske bronce, koju je već počela slaviti ležeći na leđima, a onda joj je pobjeda nad Kosovarkom Laurom Fazliu oduzeta, piše Večernji list.
Nakon tog Hrvatičinog bacanja za wazari, u dodatnom vremenu (golden score), suci su odlučili pregledati snimku i odlučili poništiti to bacanje zbog navodnog faule.
I ne samo to, već su Katarini dosudili treću kaznu što je značilo i izgubljenu borbu. Da je to bila druga kazna nastavila bi borbu i možda ipak osvojila tu toliko željenu olimpijsku medalju.
Izgubila je dvije borbe za olimpijsku medalju. Najprije polufinale od Meksikanke Alcaraz (na polugu) a potom i borbu za broncu od Kosovarke Fazliu. Nije to, zasigurno, bio dobar osjećaj.
– Ne znam kako riječima izraziti taj osjećaj. Ne znam jesam li tužna, razočarana, bijesna. To je neki miks. Vjeruješ da si dobio medalju, onda ti ne dosude wazari. Nastaviš se boriti i izgubiš borbu na treću kaznu koju ne znam ni sama kako sam uspjela dobiti. Valjda sam to nešto napravila što oni kažu da jesam. Šuplje, prazno se osjećam.
Čak i uz takav osjećaj nije se prestajala smješkati pa možemo konstatirati da je u pitanju sjajna osobenost s kojom je gušt komunicirati. I koja zrači pozitivom.
– Bolje da se smijem, tako se kupujem da ne počnem ovdje plakati.
Je li bilo doista bilo kažnjivog hvatanja ispod pojasa?
– Nisam imala snagu pogledati snimku zahvata kad su pokazivali u dvorani a trener mi kaže da sam okrznula nogu. Ja uhvatila nogu nisam a okrznula možda jesam. Koliko, što, kako, ja to stvarno ne mogu komentirati. Suci su valjda donijeli pravu odluku, to je na njima. Moram se pomiriti s tim. Kada su takve situacije koja je dvojbena oni sami pogledaju.
Da nema VAR-a Katarina bi sada bila brončana olimpijka no ona na to gleda drugačije.
– Da nije Kosovarka izašla u borilište ja bih isto bila brončana. I tako dalje i bliže. Ne volim to “da je”. Nisam uspjela to odraditi kako treba i sada ću se malo ubijati zbog toga.
Ali dan je bio sjajan. Pobijedila je favoriziranu Japanku Takaichi na zlatni bod a potom i Korejku Kim na ipon. Je li prebacila i vlastita očekivanja?
– Dan je bio super. Kad me pitaju ne pokušavam očekivanja stavljati sebi na leđa. Ove godine sam imala tri medalje na tri najveća turnira i to peto mjesto na Prvenstvu Europe i opasna sigurno jesam. Ako se ja posložim taj dan i ako radim kako me trener navodi onda je medalja tu. Što se i danas pokazalo. Medalja je trebala biti tu. Da sam neke stvari pametnije radila u polufinalu, da sam ovdje tri milimetra desno maknula ruku.
Ujutro je govorila da je bila jako strpljiva i da ju je to dovelo u polufinale. Je li u borbi za finale bila nestrpljivija?
– Nisam. Ja bih rekla da sam bila neodlučnija. Trebala sam odlučnije ući u tu borbu. Promislila sam dva puta prije no što sam ušla u ono bacanje koje mi je kontrolirala. Malo sam ušla ukočenije jer su to bili veći ulozi. Kasnije sam htjela izaći iz partera, no sudac je nastavio da se radi parter i ona mi je izvukla polugu. Cura me nadmudrila. Ovo za treće mjesto, ja sam skroz zadovoljna s obzirom na ozljedu lakta u polufinalu. Koliko lakat boli to ćemo saznati tek kada se ohladi.
Dojma smo da ima osjećaj da joj u osnovne četiri minute nije suđen wazari. Ima li i ona takav osjećaj?
– Nemam ja osjećaja. Ne smijem ja imati osjećaja. Suci znaju najbolje. To kao kada dođeš na trening pa te netko pita da li misliš da je trener dao pretežak trening. Tko te pita, nisam ja glavna tu. Ja sam tu samo pijun, oni moraju odlučiti o tome.
I komentatori su se čudili zašto joj nije suđen taj wazari.
– Ha, što ću. Boli, i mene boli.
Za četiri godine bit ćeš puno iskusnija. No, možda će tada kao studentica stomatologije imati svoju ordinaciju.
– Već ju imam. Zapravo, ima ju mama a mene posao čeka. Za četiri godine ću imati diplomu.
No, nadamo se da će biti još u džudu.
– Bit ću sigurno. Već sam rekla da je judo moja prva ljubav a stomatologija druga. Dok ovo tijelo radi ovo što volim bit ću ovdje.
Naš je dojam da su obje protivnice bile muskuloznije od nje. No, Katarina kao da nije shvatila da smo ju pitali kako joj se bilo boriti s mišićavijim suparnicama koje bi, možda, i dečkima zadavale problema.
– Možda me je kimono malo sakrio no ja vam jamčim da sam ja fizički najsnažnija u kategoriji do 63 kilograma. Znam to – kazala je Katarina i otišla potražiti način kako da preboli ovakvu olimpijsku priliku.
