Najugledniji gost VIP lože zagrebačkog džudaškog Grand Prixa bio je Yasuhiro Yamashita, 65-godišnji član MOO-a i predsjednik Japanskog olimpijskog odbora, piše Večernji list.
No te uvažene dužnosti ni približno ne govore o važnosti tog čovjeka kao njegovi sportski uspjesi, a riječ je o džudašu koji je u karijeri osvojio četiri naslova prvaka svijeta i olimpijsko zlato.
A osvojio bi ih on znatno više da u njegovo vrijeme (70-ih i 80-ih) svjetska prvenstva nisu bila svake druge godine (a danas su svake godine) i da nije bilo bojkota moskovskih Olimpijskih igara.
– Često me pitaju žalim li što nisam nastupio u Moskvi. Nije mi bilo lako prihvatiti tu odluku naše vlade, no nije me to dotuklo – kazao nam je Yamashita koji je 1981. osvojio dvostruki naslov svjetskog prvaka, u teškoj i otvorenoj kategoriji, a nitko od njegovih protivnika nije ostao na nogama dulje od tri minute.
Yasuhiro Yamashita je osjetio potrebu to moskovsko pitanje dodatno pojasniti.
– Zbog pandemije bolesti COVID-19 odgođene su tokijske Olimpijske igre, a oni koji su imali peh da se zaraze nisu mogli ni nastupiti. To je život, neki imaju sreće, a neki ne. Ja sam ipak imao sreće jer sam nastupio na sljedećim Igrama, onima u Los Angelesu, i osvojio zlato. Da nisam, možda ne bih ovako govorio o Moskvi.
Ponosim se time što nikad nisam izgubio od stranca. No ta odgovornost postala mi je i teret, kaže Yasuhiro Yamashita
Godinu dana nakon olimpijskog zlata, sa samo 28 godina, Yamashita-san povukao se u mirovinu. Zašto tako rano?
– Možda će vam biti teško razumjeti, no imao sam odgovornost jer svakim mojim porazom gubio bi i japanski džudo, a ja to nisam htio dopustiti. Kao šampion nosio sam veliku odgovornost. Otići s 28 godina možda i jest malo prerano, no ja sam imao osjećaj da sam učinio dovoljno.
A postigao je i jedinstven rekord od 203 borbe u nizu bez poraza. Nije izgubio nijednu borbu između listopada 1977. i travnja 1985.
– Ponosim se time što nikad nisam izgubio od stranca. No ta odgovornost postala mi je i teret. Kada sam rekao da se povlačim, mnogi ljudi iz mog okruženja rekli su mi da ću zažaliti što odlazim tako rano, no ja se nikad nisam tako osjećao. Štoviše, u trenutku umirovljenja osjetio sam veliko olakšanje, takvo da mi se činilo da mogu skočiti tri metra u zrak.
Da je u njegovo vrijeme bilo MMA sporta, možda bi i on učinio to što danas čine mnogi džudaši?
– Nisam odveć zainteresiran za MMA, no nemam ništa protiv da džudaši nakon umirovljenja i na taj način započnu novu karijeru. Kada sam ja bio aktivan, jedan je veliki šampion džuda izgubio od profesionalnog hrvača kojega sam ja htio izazvati. No moji ljudi spriječili su me da učinim taj apsurdni potez.
Takav novi početak priuštio si je i Satoshi Ishii, džudaški olimpijski pobjednik iz 2008., koji gradi MMA karijeru trenirajući u Hrvatskoj.
Vidjevši da imam višak energije, majka me je u četvrtom razredu osnovne škole odvela u džudašku dvoranu, prisjetio se Yasuhiro Yamashita
Činjenica da je Ishii uzeo hrvatsko državljanstvo, a japanski zakoni kažu da u tom slučaju ne može imati japansko, pomalo je iznenadila Yamashitu.
– Kad je već hrvatski građanin, nadam se da je ovdje voljen.
Od hrvatskih džudaša i džudašica najviše mu se svidjela Barbara Matić (70 kg).
– Fantastično se borila na ovom turniru i osvojila zlato. Znam da je lanjska svjetska prvakinja i da je u Tokiju imala veliku priliku da osvoji olimpijsku medalju, no važno je da i dalje nastavi izazivati svoje snove.
Za to što je danas cijelom svijetu VIP gost, Yamashita običava zahvaliti džudu pa je tako jednom prilikom kazao:
– Bio sam nasilno dijete i često sam se tukao. Vidjevši da imam višak energije, majka me je u četvrtom razredu osnovne škole odvela u džudašku dvoranu. I tada je bilo dana kada bih se potukao na ulici, no onda mi je rečeno da ću, ako tako nastavim, morati napustiti džudo.
Prvi hrvatski novinar koji je imao tu čast razgovarati s Yamashitom bio je Vlatko Mišković, inače džudaš, koji je 1987. s njim u Essenu radio intervju za Sport Magazin i kojemu je veliki šampion priznao da je i on bio od krvi i mesa. I da se bojao.
– Oh, kako da ne. Bojao sam se, itekako sam se često bojao. Iznenadili biste se kada biste znali koliko velikih boraca ima strašnu tremu pred nastupe. Dok bih se zagrijavao, u meni su uvijek postojala dvojica Yamashita, jedan samouvjereni i onaj drugi koji se bojao.
