Drugi dan 23. međunarodne konferencije Kondicijska priprema sportaša bio je posvećen sportskoj pripremi u borilačkim sportovima, piše Večernji list.
Ako se pitate za povod, reći ćemo vam da su sportaši i sportašice iz borilačkih sportova osvojili osam olimpijskih medalja (tekvondo šest) odnosno 158 medalja na svjetskim i europskim prvenstvima u olimpijskim borilačkim sportovima (tekvondo 96, hrvanje 22, džudo 21 i boks 19).
Ako se k tome pridodaju i dva neolimpijska borilačka sporta koji imaju pregršt osvojenih medalja (kik-boks 292, karate 113), onda je doista riječ o sportovima koji zaslužuju dodatnu pozornost stručne javnosti.
– Da ne bude zabune, moram reći da mi u kik-boksu imamo šest različitih disciplina. U svakom slučaju sa SP-a iz 2023. dičimo se s tri aktualna svjetska prvaka. Mi smo mlad sport pa često ne možemo odvojiti našu sportsku politiku od nas sportaša jer nas ima i u vodstvima saveza, u dvorani kako radimo sa sportašima, ali i kako čistimo tu istu dvoranu – kazao je dopredsjednik Hrvatskog kickboxing saveza Leonard Komšić.
Od olimpijskih borilačkih sportova najtrofejniji je tekvondo, predsjednik njihova nacionalnog saveza Anto Nobilo se pohvalio:
– Mi ne moramo organizirati kampove u Hrvatskoj da bi nam došli najbolji sportaši svijeta jer smo jedni od najboljih. Uostalom, na SP-u na kojem je nastupilo 158 zemalja naša muška vrsta bila je druga iz Južne Koreje, domovine ovog sporta, a ženska vrsta treća iza Južne Koreje i Turske.
Govoreći o načelima djelovanja, Nobilo je još istaknuo:
– Mi smo strogo odvojili sportsku politiku od struke i ja sam brana za intervencije prema izbornicima. Naš dosadašnji izbornik Toni Tomas napravio je pravo čudo, no i njemu sam rekao: “Sve dok donosiš medalje, ja ću ti čuvati leđa. Kada to više ne bude slučaj, morat ćemo potražiti drugo rješenje.” Tajna naše uspješnosti jest i u internoj konkurentnosti. Eto vam primjera dvostruke svjetske prvakinje i olimpijske medaljašice Lene Stojković koja je, da bi se plasirala na Olimpijske igre, morala pobijediti konkurenticu u izravnoj borbi.
Predsjednica Hrvatskog judo saveza Sanda Čorak ispričala je pak ovu priču:
– Kada sam formirala svoj tim, počeli smo s 2-3 medalje godišnje u svim uzrastima, a sada ih osvajamo ukupno 80-ak. U Hrvatskoj imamo 80-ak klubova i ne treniraju svi u dobrim uvjetima, za što je najbolji primjer olimpijska pobjednica Barbara Matić koja trenira u atomskom skloništu i u tom smislu bi nam itekako pomogao jedan nacionalni i pokoji regionalni centar.
Boksački već imaju centar koji su priželjkivali, jedino što on nije nacionalni, nego zagrebački, ali ga svi koriste.
– U 2024. osvojili smo 13 medalja, a Veočić je bio korak do olimpijskog odličja. Nama su najvažnije zadaće poboljšanje infrastrukture i školovanje trenera, a namjera nam je i pripremati naše boksače za karijeru nakon karijere.
Jedini olimpijski borilački sport (bez oružja) u kojem još nemamo olimpijsku medalju, iz vremena neovisnosti, jest hrvanje. Stoga se predsjednik HHS-a Vladimir Bregović hvalio drugim postignućima:
– Iskoristili smo pandemiju koronavirusa i pokrenuli svjetski kamp pa zahvaljujući tome i organizacijski velikih natjecanja hrvatskom turizmu pridonesemo s oko 30.000 punih pansiona. I tako smo stekli povjerenje Svjetskog hrvačkog saveza pa smo već godinama domaćini jednom od najjačih svjetskih turnira, prije dvije godine smo bili domaćini seniorskog Prvenstva Europe, a ove godine ćemo ugostiti Svjetsko seniorsko prvenstvo.
S obzirom na to o kako trofejnom sportu je riječ, prava je šteta što je karate u olimpijskom društvu plesao samo jedno ljeto (Tokio 2021.). O karataškim aktualnostima, a novost su i novi izbornici Ivana Bebek Bašić (karatašice) i Danil Domdjoni (karataši), govorio je predsjednik nacionalnog saveza Davor Cipek:
– Mi smo struku odvojili od sportske politike i u naša stručna tijela ulaze i treneri onih klubova čiji predstavnici na Skupštini ne glasaju za predsjednika Saveza. Za razliku od Turske koja ima 3000 klubova, mi imamo 186, ali držimo korak sa svjetskim vrhom pa smo tako u 2024. na EP-u osvojili četiri odličja odnosno tri zlata.
Na kraju panela povela se rasprava o tome bi li Hrvatska trebala imati nacionalni centar borilačkih sportova kakvog je izgradila Srbina u Košutnjaku. Nakon svega izrečenog, stekli smo dojam da bi to bila teško izvediva ideja jer takvo što ni sanjati ne možete bez jake političke volje. Dakle, nema druge nego da se pojedini savezi sami snalaze kao što to, najavljuje Nobilo, čine tekvondaši u tom smjeru već djeluju.
Na svjetskim i europskim seniorskim prvenstvima Hrvatska je u olimpijskim borilačkim sportovima osvojila 158 medalja (tekvondo 96, hrvanje 22, džudo 21 i boks 19).
