U Areni Zagreb proteklog je tjedna gostovao hrvački svijet. Na jedan od četiri najveća svjetska turnira došli su hrvači i hrvačice iz 33 zemlje svijeta a najviše uspjeha imale su hrvačice SAD-a i Mađarske te hrvači Irana, Azerbajdžana i Mađarske te SAD-a (samo u slobodnom stilu), piše Večernji list.
Grand Prix Zagreb Open (Ranking Series) bio je ne samo dobar test za hrvatske hrvače uoči Prvenstva Europe i Svjetskog prvenstva već i generalna proba za hrvatske organizatore.
A njih u rujnu čeka organizacija Svjetskog prvenstva na kojem se očekuju sportaši i sportašice iz preko 100 zemalja svijeta.
U to ime već su zakupljene rezervacije u 13 zagrebačkih hotela a u ovoj prigodi se pomalo štedjelo za organizaciju najveće svjetske hrvačke smotre u 2025. godini.
Naime, zbog ograničenog proračuna za ovo natjecanje, moralo se prištedjeti na produkciji (ekrani, zvučni i svjetlosni efekti) što neće biti slučaj i sa Svjetskim prvenstvom jer za njega su od Svjetskog hrvačkog saveza (UWW) propisani jasni standardi.
A Hrvatski hrvački savez, na čelu s predsjednikom Vladimirom Bregovićem, odlučan je organizirati dosad najbolje Svjetsko prvenstvo. A da bi ono bilo najbolje ne samo s tehničke nego i s dojmovne strane, valjat će poraditi na posjećenosti.
Naime, tijekom Grand Prixa Arena Zagreb bila je poluprazna pa čak i prazna u danima kada su se održavala natjecanja u slobodnom stilu koji je itekako atraktivan no u njemu Hrvatska nema tradiciju pa je nastupio samo jedan naš predstavnik (Vedran Luketin).
Dakako, za očekivati je da će u rujnu biti i navijačkih skupina naročito iz obližnjih zemalja kao što su hrvačke sile Mađarska i Srbija a na tribinama Zagreb Arene tada je za očekivati i Amerikance, koji su već zakupili neke smještajne kapacitete, Turke ali i Irance.
A ovi potonji su na ovom turniru, nakon domaćih navijača, bili najglasniji. Uz pomoć jedne dame na bubnju i čovjeka s nekim tradicionalnim iranskim puhačkim instrumentom bili su sjajna podrška svojim sunarodnjacima i dokaz kako je malo potrebno da se napravi dobar ugođaj.
I dok se za hrvatske odnosno zagrebačke organizatore može reći da su položili ispit za Svjetsko prvenstvo, kod hrvača to nije bio slučaj.
Uz broncu sjajne juniorke Veronike Vilk (koje možda niti neće biti na Svjetskom seniorskom prvenstvu), medalje se domogao jedino Dominik Etlinger (67 kg) koji je uporan da ostvari svoj olimpijski san a i bez osvojene medalje dobar dojam ostavio je Karlo Kodrić (82 kg) koji je izgubio u borbi za broncu.
Doduše, nije razočarao niti olimpijac iz Tokija Ivan Huklek no on je nakon preležane gripe i dvije pobjede ostao bez goriva, baš kao i Antonio Kamenjašević koji je ispao nakon jedne pobjede.
A gripozan je nastupio i Vjekoslav Luburić jer je svjestan da se takvo što može dogoditi i za vrijeme drugih velikih natjecanja pa se i na to (nastup bez idealnog tjelesnog stanja) treba privikavati.
U svakom slučaju hrvatskom stručnom stožeru na čelu s izbornikom Antonom Đokom, kojem sjajno asistiraju braća Žugaj, predstoji zahtjevan posao da što bolje pripremi hrvatske medaljaške kandidate za svjetsku smotru.
Da u rujnu u Areni Zagreb imamo borce koji će biti kadri iskoristiti domaći teren kako su ga u istoj dvorani iskoristili i naši srebrni svjetski rukometaši. Dakako, oni su imali navijačku podršku kakvu, nažalost, hrvači nikad neće imati no i na tome se može poraditi.
A u tom smislu ne bi bilo loše formirati neku glasnu navijačku skupinu ali se i obratiti hrvačkim klubovima da organizirano dolaze i to u jutarnjim satima, dok traju kvalifikacijske borbe, najvažnije za naše predstavnike.
