Hrvači su i ovaj put dvije najnovije medalje s velikih natjecanja (mlađeseniorski SP) proslavili presicom i ručkom. A ovaj put slavilo se srebro Zagrepčanina Mateja Mandića (7 kg) i bronca Siščanina, inače člana HK Petrinja, Karla Kodrića.
A jako zanimljivu priču ispričao je Nikola Starčević iz Metalca o tome kako je, tada dječarca, Mateja Mandića uspio privoljeti da se bavi hrvanjem, piše Večernji list.
– Kada sam na prvom satu tjelesnog vidio da je napravio 40 sklekova, a kazao je da može još, ali mu se ne da, počeo sam nazivati njegove roditelje. A da Mateja otmem nogometu, koji je obožavao, trebalo mi je najmanje pet poziva. Vidite da se isplatilo.
A momka koji je strastveno trenirao nogomet do ove medaljaške razine doveo je Nikolin brat Božo, naš dvostruki olimpijac koji u Metalcu radi i s, vrlo obećavajućim, Markom Milanovićem, vrlo obećavajućim sinom predsjednika države.
– Matej Mandić velik je potencijal. I on je dokaz da sve kreće iz klubova i to je materijal kojem poslije reprezentativni treneri bruse formu. No, oni ne mogu puno napraviti, recimo dobar namještaj, ako iz klubova dobiju jelovinu, ali će od hrasta to moći. I zato mi u klubovima moramo proizvoditi hrastove.
A da bi to i dalje mogao raditi, Metalac će trebati pomoć Grada. Na taj problem ukazao je Nikola Starčević, inače asistent na KIF-u.
– Cijena najma dvorane koju već godinama koristimo na Zagrebačkom velesajmu povišena je 70 posto. Srećom, imamo jamstvo predsjednika Zagrebačkog hrvačkog saveza Milana Pavelića koji je obećao da će sve učiniti da Metalac ne mora na cestu.
A to bi doista bila šteta jer u tom klubu ponikli su dvostruki olimpijac Božo Starčević, brončani s EP-a Antonio Kamenjašević i Dominik Etlinger, osvajači medalja na seniorskom Prvenstvu Europe, ali i prof. dr. Mario Baić, danas dekan KIF-a.
A kad već govorimo o klubovima “proizvođačima”, svakako trebamo pohvaliti i Petrinju, čiji je proizvod upravo treći mlađi senior svijeta Karlo Kodrić. A u tom klubu marljivo radi učitelj razredne nastave i prirodoslovlja Vinko Kadečka, inače najbolji hrvatski trener za 2022. godinu.
– Trener Kadečka moj je spasilac. Ja bih vrlo vjerojatno završio hrvačku karijeru da on nije toliko inzistirao da me iz HK Sisak prebaci u svoj klub.
A to nije bio, kazat će Kadečka, nimalo jednostavan zahvat.
– Doveo sam ga “na veresiju” jer tog trena nismo imali novac koji je njegov klub tražio od nas. Srećom, uspjeli smo nekako namiriti taj odštetni zahtjev.
Inače, još prije samo deset mjeseci Kodrić je završio na operaciji leđa zbog diskus hernije.
– Pristao sam na tu operaciju jer sam htio trenirati što jače i što više, ali bez bolova. Bilo me je strah jer je to bila velika operacija, a i neki su mi kazali da možda više nikad neću moći hrvati. Srećom, ponovno sam na strunjači i pobjeđujem.
