Posljednjeg dana najjačeg ovogodišnjeg svjetskog turnira (Grand Prix Zagreb Open), hrvatsko hrvanje se ipak domoglo odličja. A njega je, u najjačoj svjetskoj konkurenciji, izborio povratnik na strunjače Dominik Etlinger (72 kg), piše Večernji list.
A pomalo nestvarno, u borbi za broncu, izgleda njegova pobjeda tehničkim tušem nad Brazilcem Ferreirom (9:0) i to nakon isto tako uvjerljiva poraza u polufinalu od Mađara Levaija (0:8).
Naime, zbog bolova u koljenu bilo je upitno hoće li naš hrvač uopće nastupiti u borbi za postolje pa je za Hrvatski radio kazao:
– Medalja je tu i što se tiče odličja to je u redu no s izvedbom nisam zadovoljan. A to je i dalje produkt trogodišnjeg nenastupanja. To sam osjetio na turnirima u Švedskoj i Finskoj, koji nisu bili ni približno kvalitetni kao Zagreb Open. Na kojem sam imao četiri ozbiljne borbe. Taj Brazilac je u repasažu pobijedio našeg Malobabića, koji je zapravo pobijedio sam sebe. Ja pak imam taj penal u parteru i kada jednom uhvatim čovjeka mogu ga završiti vrlo lako.
Srećom, između polufinala i borbe za broncu bilo je dovoljno vremena da se psihofizički oporavi.
– Zamotali smo to koljeno i uzeo sam neke tablete za bolove pa treba vidjeti kako će s njim biti kada se sve ohladi. Da je borba u stojci bila malo jača pitanje što bi bilo. Koljeno me u parteru toliko ne muči no kad netko u stojci počne po meni divljati tu mi koljeno krene plesati.
S obzirom na osvojenu medalju, a jedino je to njemu pošlo za rukom od svih hrvatskih hrvača, trebao bi biti zadovoljan.
– S medaljom sam još i zadovoljan ali s izvedbom baš i ne. Moram razgovarati s trenerima iz kluba i reprezentacije kako popraviti borbu u stojećem stavu. To je rupa u mojoj igri koja me stoji poraza.
Što mu je, u ovom slučaju, važnije – dobra izvedba ili medalja?
– Lijepo je uzeti medalju no ja bih radije da sam zadovoljan sa svojom izvedbom. Jedno su borbe na treningu a drugo na turniru a ja sada hvatam turnirsku rutinu, da cijeli dan mogu biti usredotočen, kako u prvoj tako i u četvrtoj ili petoj borbi u danu. Vjerujem da će se to posložiti do olimpijskih kvalifikacijskih turnira.
A prvi je, onaj europski, u Azerbajdžanu a drugi, svjetski, u Turskoj.
– Nadam se da će mi biti dovoljno samo Baku, da neće biti potrebe za Istanbulom. S europskih kvalifikacija u Pariz idu samo finalisti a sa svjetskih prva trojica pa tamo treba dobiti borbu za treće mjesto.
Nakon tri godine čekanja, a bio je suspendiran zbog dopinga, Etlinger se čini silno motiviranim da se vrati na razinu na kojoj je prije kazne bio.
– Na prošlogodišnjem Zagreb Openu ja sam bio samo gledatelj i kada sam vidio na kojoj je to razini, koliko je tu ljudi koji te bodre, to je meni bio jedan od glavnih motiva da se vratim. Dakako, pored želje da ponovo nastupam na najvećim svjetskim natjecanjima. Cilj je bio vratiti se pred domaću publiku, pred moju majku i djevojku, sve klupske kolege bez kojih, kao i čelnih ljudi Saveza, ovaj povratak ne bi bio moguć – zaključio je 31-godišnji Zagrepčanin.
