Vrhunski sportaši, izvrgnuti zahtjevima sve bržeg ritma i sve većeg intenziteta tjelesnih napora, imaju sve manje vremena za oporavak organizma.
Naporni treninzi pokreću fiziološki mehanizam obrane poznat kao iscrpljenost ili mišićni umor. Sportaši u tom stadiju pribjegavaju nadoknadi iscrpljenih energetskih zaliha konzumiranjem visokoenergetskih napitaka.
Tu leži najčešća zabluda o postojanju ‘čarobnog napitka’ koji brzo i potpuno može vratiti snagu mišića oslabljenu napornim vježbanjem.
Energetski napitci mogu donekle ubrzati oporavak, ali svaki sportaš mora znati svoje granice i sportske mogućnosti te u skladu s tim znati izabrati sport koji mu najviše odgovara.
Današnji stavovi o sportskim uspjesima temelje se na principima ‘još više, brže i jače’. Takvi stavovi prema kojima se sportski rezultat stavlja u prvi plan, iziskuju od sportaša svakodnevne i intenzivne treninge, tijekom kojih se često premašuje granica bolnosti.
Učestali treninzi i natjecanja ostavljaju premalo vremena za oporavak organizma. A upravo je sportski učinak određen brzinom kojom sportaš može vratiti snagu između razdoblja aktivnosti, odnosno kako brzo može oporaviti energetske sustave organizma.
Tijekom dužeg razdoblja tjelesnih napora, bez mogućnosti oporavka potrošenih energetskih zaliha, organizam se brani različitim mehanizmima, najčešće umorom. Umor se obično zanemaruje ili previdi kada je riječ o vrhunskim sportašima koji redovito treniraju, jer oni ne bi “smjeli biti umorni”.
U pozadini “običnog” umora može se skrivati puno uzroka, pa je potrebno podrobno ispitati podrijetlo posustajanja sportaša. Samo tako možemo pružiti odgovarajuću pomoć i osigurati povjerenje sportaša, omogućiti mu da se u punoj snazi posveti svojoj disciplini za koju je spreman mnogo toga žrtvovati.
