Sjajan posao obavio je Marko Milun na boksačkom EUBC kupu u Budvi. Pobijedivši četvoricu protivnika, hrvatski teškaš osvojio je turnir i tako naznačio da nedavna pobjeda u Monte Carlu nad svjetskim doprvakom Kubancem Arzolom nikako nije bila plod i sretnih okolnosti, piše Večernji list.
Uostalom, u Budvi je Milun nadvisio još jednog svjetskog doprvaka, Armenca Davita Chaloyana. Prije toga nadjačao je Francuza Aboudue-Moindzea, da bi u polufinalu nadboksao mlađeseniorskog prvaka Europe Turčina Hagaga, borca od kojeg je svojedobno izgubio. U finalu se Milun sučelio s bugarskim Kubancem Hernandezom, brončanim s ovogodišnjih Europskih igara te bivšim mlađeseniorskim prvakom svijeta.
Kroz sve te borbe Marka je vodio Leonard Pijetraj, čovjek koji je s njim otkako se prešaltao s kik-boksa na klasični boks. A on nam je ovako objasnio tajnu preporoda borca koji je između prosinca 2020. i lipnja 2023. doživio osam poraza u 12 mečeva.
– Marko je psihički stabilan, tehnički dobar i sjajnih tjelesnih predispozicija i, ako sluša, može svakog pobijediti. Uvidio je da je boks nešto drugo, a ne puka tučnjava. I tako je, slušajući, pobijedio četvoricu boraca bez da je primio teži udarac.
A što je bio Milunov problem u razdoblju koje je ovom nizu od pet pobjeda prethodilo?
– Marko se malo zanio profesionalnim boksom pa je uz Babića htio razvijati profi karijeru. Iako sam mu rekao da je za takvo što prerano, on je ostao pri svojim idejama. No brzo se otrijeznio i shvatio da sam u pravu.
Prekretnica je bila pobjeda u Kneževini Monako nad Kubancem Arzolom.
– Poziv za tu borbu stigao nam je tri dana prije, no meč je ozbiljno shvatio i pobijedio. Rekao sam mu tada da Kubanac jest drugi na svijetu, ali da ga može dobiti bude li me slušao. Shvatio je da mora slušati, da ne ide drugačije. Nakon izleta po nekim profi kampovima shvatio je da nas dvojica možemo surađivati samo pod mojim uvjetima.
A koji su to uvjeti?
– Da sluša što mu kažem, da trenira kako ja kažem i da će u profesionalni boks kada ja to kažem. Bilo je ili ćemo raditi po mom ili nećemo raditi.
Što je bio problem kada su zaredali prekidi na nogama?
– Većina njih je bila glupost sudaca koji bi, čim te netko pipne, brojili. No u takve je situacije dolazio jer se počeo tući te se tako previše otvarao. On je očito gledao kako to radi Babić koji je fajter, odnosno drugačiji tip boksača. Marko se previše otvarao, htio se tući, za čim nije bilo potrebe. Njegova želja da bude nokauter kosila se s mojih shvaćanjem njegove karijere. Očito svaki boksač mora najprije dobiti po glavi da bi shvatio.
Što su u svijetu teškaša Markove prednosti?
– On ima jaku psihu, ne boji se nikome ući u ring. No u tome je i problem jer njegova borbena psiha od njega tražila je da boksa po svom instinktu umjesto po taktičkom planu. U tom smislu ponekad sam se znao zapitati bi li bilo bolje da je malo plašljiviji. Znalo mu se dogoditi da vrhunski krene u meč i, kad vidi da to prolazi, on krene nešto svoje, krene inzistirati na nokautu i doživi poraz. A nokaut uglavnom biva rezultat pametnog boksa.
Pratljačić neka pričeka
Pred Milunom i Pijetrajem je nastup na još jednom turniru kakav je bio ovaj u Budvi.
– Bit će to ili u Mariboru ili Dubaiju. Osim toga, nadamo se još jednoj borbi na priredbi Champions Night Svjetskog boksačkog saveza kakva je bila i ona u Monte Carlu.
Ono na što će Leo i Marko biti usredotočeni su olimpijski kvalifikacijski turniri sljedeće godine. Može li ga u tome omesti najveći domaći rival Luka Pratljačić?
– Može, ali samo ako uđe u ring s Milunom i pobijedi ga. Neka dođe pa neka pokuša. Pratljačić nije nastupio na posljednja četiri Prvenstva Hrvatske pa mi se čini da bi on trebao čekati priliku za sljedeće Olimpijske igre. Sad je red na Miluna koji je to više zaslužio. Uostalom, pokazao je da može boksati sa svakim.
