Nekadašnji britanski boksač Carl Froch (33-2, 24 KO) bio je poznat po granitnoj bradi tijekom karijere u kojoj više puta osvajao i branio naslov svjetskog prvaka.
Premda se nekoliko puta našao u nokdaunu, dva poraza koja je pretrpio stigla su nakon sudačke odluke. Kada govori o svojoj karijeri, Carl posebno ističe kako nikada nije izgubio nokautom.
Froch je imao mnogo odličnih mečeva, a posebno mjesto ima dvoboj iz travnja 2009. kada je u posljednjim sekundama nokautirao Amerikanca Jermaina Taylora, koji je bi bolji u tom dvoboju.
Na kraju karijere dvaput se borio s Georgeom Grovesom i oba puta pobijedio prekidom. Prvi se meč dogodio u studenom 2013. godine, a još uvjerljiviji je bio šest mjeseci kasnije u revanšu.
Froch je tada pred 80.000 fanova na stadionu Wembley nokautom u osmoj rundi pobijedio sunarodnjaka. Poznate su i njegove borbe protiv Mikkela Kesslera, Luciena Butea, Jeana Pascala, Andrea Warda…
No nitko od navedenih nije ima udarac kao Glen Johnson, tvrdi Carl Froch koji ga je 2011. pobijedio većinskom odlukom sudaca i obranio WBC-ov naslov u super-srednjoj kategoriji.
– Borio sam se s nekoliko snažnih udarača, no Glengoffe Johnson je bio poseban. On je nokautirao Antonija Tarvera i Roya Jonesa Jr.-a. Kad sam se borio protiv njega, bio je daleko od najboljih dana, ali nije izgubio svoju moć u udarcima. Mislim da je tada ima imao 41 godinu, a borili smo se u Atlantic Cityju. Posebno pamtim događaje iz osme ili devete runde – prisjetio se Carl Froch, koji je danas radi kao boksački komentator, pa nastavio:
– Bilo je vlažno, vruće i mnogo sam se znojio. Naporno sam trenirao. Dan prije vaganja bio sam u kategoriji ispod i pokušao sam vratiti težinu. U tim rundama je tako udarao svojom desnicom da me sve boljelo. Stjerao me na užad i doslovno gnječio. Nakon jednog udarca uvijek je dolazio novi i nije prestao udarati. Čeljust me je boljela tri tjedna. Nije mi ništa slomio, no nešto se dogodilo. Bio sam preplavljen modricama, ali nisam mogao gristi.
