Babić najavio mogućeg protivnika, te bocnuo slavnog youtubera: Da mu ja dođem, jeo bi na slamku
Nakon što je uspješno odradio svoj povratnički meč, nokautiravši divovskog Engleza Stevea Robinsona, Alen Babić obratio se medijima, piše Večernji list.
Svoje izlaganje Babić će počeo pričom o tome kako se osjećao u meču u kojem je na stolu bila cijela njegova karijera:
– Iza mene su najteže pripreme u životu. Mislio sam da sve radim krivo. Nisam mogao shvatiti da nešto dobro radim, s obzirom na zadnje dvije godine. Bio je to kamp pun sumnje. Nisam vidio svjetlo na kraju tunela sve do posljednja dva tjedna.
No, borbu je odradio suvereno.
– Ovaj meč je doslovno bio na sve ili ništa. Ispalo je savršeno. Bio sam u problemu do trenutka kada sam ušao u ring. Nakon prvih deset sekundi sam shvatio da taj dečko meni ne može ništa. Pokazalo se ono u što vjerujem.
Nakon onakva poraza od Rozanskog u borbi za svjetski naslov bridger kategorije, je li sumnjao u sebe?
– Ta Poljska me pratila kao oblak iznad mene. Ljudi su me primili jako dobro. Dali su mi meč u posljednji čas. Ta popis borbi bio je već završen, dali su mi meč a moj jedini te večeri nije bio za naslov.
Premda je drugačije najavljivano, Babić je maknut iz glavnog programa pa je tako i njegov meč sa Sky Sporta prebačen na You Tube. Kako je na to reagirao?
– Ja sam otišao na slijepo, nisam imao pojma kada ću imati meč. Rekao sam supruzi da se neću vratiti bez meča. Trebao sam biti treći meč. Kako je išla priča, sve su manje ljudi vjerovali u mene. Podmetali su mi nogu. Pokušali su me sabotirati, stavili su me na prvi meč, što je bez veze za čovjeka koji se borio za svjetski naslov. Ja se nisam niti najmanje uvrijedio jer ja volim biti prvi meč večeri. Napravio sam puni krug, od prvog meča na priredbama do borbe za naslov pa opet prvi meč.
Kolika će sada biti pauza?
– Ovaj mjesec, već me svrbi da se vratim. Onda kreće u pripreme. Vraćam se u Dublin, u klub u kojem se osjećam kao doma. Zvao me i Lawrence Okoli da mu spariram jer se bori protiv Rozanskog. Mogu očekivati meč već u lipnju. Želim četiri meča ove godine najmanje. Želim da mi bude godina vrlo prometna.
Što kaže na prozivku Tommyja Welcha?
– Njegov otac je boksačka legenda, bio je svjetski prvak. Ima dosta ljudi iza sebe. Meni to izgleda jako zanimljivo, još jedno lagano prebijanje. On nema, kažu, neku bradu a to mu je za borbu protiv mene jako loše. Bit će to slično kao protiv Robinsona, mada sam se njega više borio. Bila bi to uživancija.
Koliko je realna ta njegova prozivka?
– On je 12 mečeva odradio, nitko ne zna njegove borce. Preko mene žele doći do neke slave, da budu viđeni, meč nosi puno publiciteta. Mislim da nema druge, ovo mu je među zadnjim prilikama.
A što će biti s borbom protiv Davea Allena?
– To je meč kojeg zovem punih pet godina. Nisam vidio je li odgovorio na moju prozivku. Taj meč će biti zanimljiv Englezima, da im vratim za sve prilike koje su mi dali. Teško je danas dobiti priliku, pogotovo na Sky Sportu. To je bila priredba od šest borbi, zamislite kako je teško ući u tu priredbu.
Realna opcija za lipanj?
– Welch je praktički dogovoren. Za njega mi ne treba puno. Otišao bih u Dublin, mjesec dana, ovaj put sam bio dva mjeseca. Da odem fizički spreman i da mjesec dana spariram. Meni je dečko zanimljiv, zna pričati, zna ubosti. Ima 12-0, od čega 10 nokauta.
Može li se Babić vratiti u stanje uma koje će mu omogućiti da se bori s protivnicima svoje razine?
– Radim na tome svaki dan. Vjerujem da trener Pascual Collins i ja možemo doći do razine na kojoj nisam nikad niti bio. Nije isto kada ste doma i kada niste. Kada nisam doma ja ništa osim treninga ne radim. Kada sam doma ne mogu se toliko posvetiti kao negdje drugdje. Tamo u Irskoj nema sunca po 10 dana. Morao sam piti vitamin D. Vjerujem da ćemo doći jako brzo do mečeva koji meni priliče.
Koliko je zadovoljan prijemom kod novih promotora?
– Imam oduvijek jaku ekipu iza sebe, Dilliana Whytea i njegovu ekipu. To su moćni ljudi. Moj menadžer čak i nije bio da budem u ovom meču a na kraju je bio jedan od boljih na cijeloj priredbi. Nisam vezan niti za jednog promotora. Whyte ima svoju menadžersku ekipu, radi sa Saudijskoj Arabijom, sa svima. Imam lepezu mogućnosti, javilo se desetak potencijalnih protivnika, promotora. Znaju da će kada mene uzmu to biti ekstra.
U kojoj kategoriji planira nastaviti karijeru? U bridgeru ili u teškoj?
– U bridgeru sam četvrti na rang-listi. U svibnju idem na sparing Okoliju. Svi očekuju da ga izazovem za naslov ako on postane prvak bridgera. Ja sam sve opcije prepustio Dillianu. Sve do trenutka dok nisam sam preuzeo onaj meč za naslov, ponijelo me srce i svota koja se nudila. Zeznuo sam sve što je radio zadnjih pet godina. Ako netko njega živcira ja ću se pobrinuti za njega. Ne znam biti promotor, još sam gori menadžer. Pustit ću njima. Što se tiče kategorije, uvijek sam htio biti teškaš. Ovaj Steve Robinson, najveći i najtvrđi kojeg sam vidio. Tvrd je kao zemlja, i opet sam dokazao da to nema nikakve veze. Šansu vidim u teškoj. Bridger je ispala prilika koju nisam mogao odbiti. Vjerujem da ću se zadržati u teškoj. Ako Okoli dobije, većina će htjeti da se borim s njim za naslov.
Na što će sve upozoriti Okolija kojeg čeka meč protiv Rozanskog, dakako u Poljskoj?
– Probat će ta prevariti gdje god mogu, napravit će mu najgore moguće uvjete. Bio sam tamo tri tjedna, najteža u mom životu. Nisam uspio a mislim da sam bio jedan od mentalno jačih boraca prije tog meča. Okoli mi nije previše drag, poznanik mi je tek, ali drag mi je i Rozanski. Rekao sam Okoliju da je bolje da si sam sve organizira.
Kako ti može biti Rozanski drag?
– To je bio jedini protivnik koji mi je drag, osim Kennedyja. Nisam vidio zlobe u njemu. I tu sam pogriješio. Tu sam izgubio svog Savagea, pokušao boksati, ići u natrag. Njegova dobrota me u tome omela.
Gdje vidi svoj konačni cilj?
– Ja sam želim boksati. Bujica me vodi kroz ovu karijeru, kao da nemam velike kontrole. Opet se moj život promijenio za 180 stupnjeva. I to već valjda 20 puta. Netko ima viši plan za mene, spreman sam za još pobjeda ali i poraza. Za mene će uvijek biti mjesta u boksu. Većina mečeva je dosadna, moj meč nikad neće biti dosadan. Moj meč je bio prvi na “cardu” a ljudi su o njemu pričali sve do zadnjeg meča. Vjerujem da boks ima mjesto za mene. Ja ne želim prestati boksati s 50 godina. Ja bez boksa nisam normalan, nisam dobar niti za sebe.
Naslovi ga, kazat će, ne zanimaju previše.
– Nikad me nisu zanimali naslovi. Boksao sam za naslov svjetskog prvaka, ne može se puno ljudi s tim pohvaliti. Opet sam se vratio na prvo mjesto Sky Sporta, opet su mi govorili da će me ubiti, razbiti, neki respekt za koji sam mislio da će doći nije došao.
Kako je s pozicije gledati situaciju u kojoj su njegovi prijatelji Smakići i Sep?
– Moja situacija je puno teža nego njihova. Sep je bivši olimpijac, ja sam bio nitko i ništa. Sada kada sam pao iz starog tima, odbačen, nije bilo nikoga oko mene. Samo par prijatelja, nitko nije drugi bio sa mnom. Boks je sport za sirotinju. Ne možeš biti tako dobar. Svi ovi boksački milijunaši bili su sirotinja. To svi prolaze. Ja jesam u toj situaciji. Samo što imam puno veći interes za mene nego za njih. To sam napravio sam sa svojim vikanjem ali i sa svime što mi je uništilo život. Samo je pitanje koliko je tko spreman dati za boks.
Protiv Rozanskog je, kaže, izgubio Savagea, svoj alter-ego. Kako ga je opet našao? Kako ga držati pod kontrolom?
– To mi je sljedeći zadatak, skontati kako. U Dubaiju sam mjesec dana prije bio u top formi. No, do borbe s Rozanskim moja forma se raspala. Ovaj put sam imao top formu pet dana prije meča, u tih pet dana izgubio sam šest kila, niti jednu noć nisam spavao. Još uvijek sam bio dovoljno jak da bih opstao. Ovo sigurno nije bio moj maksimum. Znam kako sam izgledao samo pet dana prije. U meč sam ušao sa šest kilograma manje. I sam pokušavam odgonetnuti, potrudit ću se pričati s nekim psihologom. Uvijek sam imao najjaču glavu, ona se raspala i još ju nisam dobio nazad.
Očekuje puno mečeva, a lani godina bez mečeva. Što je naučio o sebi? Što nikako raditi u pripremama za neki meč?
– Naučio sam da toliko volim boks da to nije realno. Ja sam sebe samoozljeđivao, prebijali su me ljudi na sparinzima ali sam se svaki dan vraćao u dvoranu. Ja sam htio vidjeti do kuda to ide i došao sam do toga da sam skrenuo s puta. Imao sam osjećaj da propadam. Mom prijatelju Tadiji Petroviću, liječniku, rekao sam izmjeri me. Kada su došli rezultati, CZ mozga, on kaže da nikad bolji nisam bio. To je bio taj dan kada sam shvatio da sam stvoren za boks. Ako me sve te batine nisu slomile, koje sam primao nakon Rozanskog, onda sam za to. Kada sam došao do doktora Tadije Petrovića, mislio sam da će mi reći “Babo, to je to”. Kada mi je on rekao da mi je mozak čist, da nisam lud kao što sam bio siguran da jesam, tu kreće moj uzlet.
Mečevi poput Tysona i Jake Paula
– Živimo u doba celebrity mečeva. Ne mogu reći Tysonu nemoj ići uzeti 50 milijuna dolara. Na to gledam više kao ekshibiciju. Još ako izgubi. Malo je kaljanje. To ne podržavam kao boksač, ali sa strane kao biznisa valjda ima smisla. Mislim da je Tyson i dalje Tyson, iako je to sada deda. Kada bi mogao nešto napraviti napravio bi uslugu cijelom boksu. Upoznao sam Jake Paula, on uopće nije loš boksač. Stavio bih novce na Jake Paula, teška srca. Tommy Fury je jedan od deset lakoteškaša na svijetu a dobio ga je. Neću gledati meč, pogledat ću na You Tubeu neki isječak.
A ti protiv Jakea Paula?
– Dečko želi živjeti. Što mu treba da jede na slamku, to mu ne treba u životu.
Što misli o meču Hrgović – Dubois?
– Jako dobar meč. Pitanje kakav će tko dobiti u mentalnom stanju. Obojica variraju, po tome su poznati. Pitanje kome će biti dan da bude psihički stabilan. Dubois se vratio jači nego prije. Kocka je imao šou pa se vraćaju. Boksački će to biti zanimljivo.
Hoće li navijati za Hrgu?
– Neka bude što bude. Što njemu znači moje navijanje.
Kao sunarodnjak?
– Nije on moj sunarodnjak, neće nikad ni biti. Mene to zanima boksački. Dubois se može pojaviti u katastrofalnom stanju ali može biti i jako dobar.