Stiže revolucija u boks kako bi se sačuvao kao olimpijski sport: ‘Ići u promjene nikada nije lagano
U pratnji Michaela Müllera, jednog od najbližih suradnika, Hrvatsku je u posjetio Boris van der Vorst, predsjednik World Boxinga. Riječ je o čovjeku koji je, sa suradnicima, krenuo u misiju spašavanja boksa kao olimpijskog sporta i s tim je ciljem i u Zagrebu održao niz sastanaka, piše Večernji list.
Najprije se sastao s ministrom turizma i sporta Tončijem Glavinom, potom s predsjednikom HOO-a Zlatkom Matešom, a potom i s čelnicima nacionalnih boksačkih saveza balkanskih zemalja.
U međuvremenu je posjetio Zagrebački boksački centar, na Zagrebačkom velesajmu, gdje su u to vrijeme trening imali reprezentativci Hrvatske, Slovenije i Makedonije, u kojoj prigodi mu se obratio i Redžep Redžepovski, osvajač olimpijskog srebra iz Los Angelesa 1984. godine.
Čelnika nove svjetske organizacije olimpijskog boksa pozdravili su i najbolji hrvatski boksači odnosno Gabrijel Veočić, Luka Pratljačić te Sara Beram, svi odreda aspiranti za nastup na Olimpijskim igrama u Los Angelesu.
Svima njima obećano je puno pravednije suđenje, koje bi trebalo biti potpomognuto i najmodernijim tehnološkim rješenjima, odnosno elektronikom.
– Mi boksači priželjkujemo da bodovanje naših borbi bude što sličnije egzaktnim mjerenjima kakva su, recimo, u atletici. Ako netko trči 100 metara 9,81 sekundu, a ovaj drugi 9,82, onda je jasno tko je tu pobjednik. Nadamo se da će tako jasno biti i u boksu – kazao je Pratljačić, na čije se riječi nadovezala kolegica mu Beram, koja je i sama, ne jednom, osjetila “čari” nepravednog bodovanja:
– Nama je najvažnije da ne pobjeđuje onaj koji ima jači lobi iza sebe, nego onaj koji je to u ringu više zaslužio.
I europski prvak Gabrijel Veočić svjestan je da je došlo vrijeme za veliku promjenu u olimpijskom boksu.
– Svakome tko se bavi boksom Olimpijske igre najvažnije su natjecanje i vrlo brzo će doći vrijeme kada svjetska prvenstva prijašnje organizacije boksačima više neće biti zanimljiva.
Ovog su časa zanimljiva zbog pozamašnog nagradnog fonda (100 tisuća USD za zlato, 50 tisuća za srebro i 25 tisuća za broncu), no upitno je koliko će dugo osvajači medalja taj novac uistinu i dobivati. Uostalom, kada MOO u potpunosti prizna World Boxing, bit će to neka posve drukčija priča.
– To priznanje moglo bi uslijediti vrlo brzo, za 30 ili poneki dan više – uvjeren je predsjednik HOO-a Mateša.
– Vjerujem da smo prešli u World Boxing u pravo vrijeme. Možda smo mogli i prije, ali to nismo htjeli činiti dok se ne usuglasimo s resornim ministarstvom i HOO-om. Nama je bilo važno da naši sportaši, u natjecanjima stare organizacije, izbore kategorizacije.
Ponešto o tome kazao je i Van der Vorst odgovarajući na pitanje koliko je bilo teško nagovarati nacionalne saveze da pristupe World Boxingu?
– Ići u promjene nikad nije lako, to je odgovoran proces. Ovog časa imamo 80 članica i svakim danom imat ćemo ih sve više.
