Fedor Emelianenko (48) je bio ambasador Svjetskog prvenstva u sambu koje se do nedjelja održavalo u Astani, a n kojem je nastupilo i devet hrvatskih natjecatelja.
Legendarni ruski borac je mirno i bez neke pompe ušao u konferencijsku dvoranu jednog hotela u Astani, popravio kragnu na košulji i spremno odgovarao na novinarska pitanja, piše Večernji list.
Neobično miran čovjek, govori sporo, promišljeno, na svako pitanje zastane i promisli. Onda se zapitate kako je bio tako dobar u ringu, okretan, uspio izbjegavati udarce…
E, pa očito je sport odrađivao glavom i to se pokazalo uspješnim. Ljubitelji borilačkog sporta dobro znaju o kojoj je ovdje veličini riječ.
Čovjek je to koji je iza sebe ostavio maestralnu karijeru s omjerom 40-7, jedan je od najvećih MMA boraca svih vremena, “Posljednji ruski car” kako mu tepaju, čovjek koji je proslavio sambo i jedan od onih koje će mnogi prepoznati u svakom kutku svijeta. Iako je u mirovini, njegova ostavština ostaje.
Ljudi ga ovdje doslovno obožavaju, vuku za rukav radi fotografiranja, a on stane, popriča, slika se. Osobina je to u koju bi se mnogi mogli ugledati. Sam je rekao da ga je sport tome naučio, pružio mu je mnogo, a i on je mnogo vratio.
– Sambo je sport koji u Rusiji djeca treniraju odmalena, svi ga obožavaju. Sambo mi je dao puno prijatelja, nije tu bit da budeš jak i moćan, nego smiren i dobar bez oružja. Otkako sam ja bio u sambu pa do sada, sport je postao vrlo popularan. Vidim napredak, i to ne samo u Rusiji, već i u drugim zemljama. Puno je zemalja ovdje na Svjetskom prvenstvu – rekao je uvodno.
Pitanje koje je bilo nezaobilazno ticalo se njega i Cro Copa. Fedor i Mirko Filipović dobro se poznaju. Njihova borba proglašena je za jednu od najvećih u povijesti MMA-a. Bilo je to 2005. godine, Mirko je bio na vrhuncu, a Fedor u Prideu neporažen, a na kraju je i obranio naslov odlukom sudaca.
– Kada smo se mi borili, Mirko je bio jedan od najjačih boraca u tom trenutku. Morao sam učiti puno muay thaija i kik-boksa kako bih se mogao boriti s njim. Bilo je puno tehnika koje sam morao svladati i posložiti da bih s njim bio u ringu. Sjećam se trenutaka kada su nam se noge spojile, ja sam mislio da je moja pukla, nije mi bilo svejedno u tom trenutku, ali na kraju je sve bilo u redu. Uživao sam u tom meču – rekao je Fedor s osmijehom na licu i dozom sjete.
Pitali smo ga i prati li Stipu Miočića, Amerikanac hrvatskih korijena u noći sa 16. na 17. studenoga ima meč protiv Jona Jonesa u New Yorku.
– Pratim što radi Stipe, znam da je bivši UFC prvak, ima jako zanimljive tehnike, jako je brz, dobro se kreće, to se moglo vidjeti i u meču protiv Francisa Ngannoua. No, moje je mišljenje da mu treba više snage – rekao je smireno i promišljeno Fedor, koji je inače vrlo religiozan. Možda u religiji pronalazi taj mir.
– Oduvijek sam smirena osoba, nisam nikada bio nervozan. Religiozan sam, smatram da je sve u Božjim rukama, pouzdam se u njega, on zna što je najbolje za nas, nema potrebe za nervozom – kaže ovaj borac koji sada povremeno samo boksa. Od rukavica se ne može oprostiti, to mu je u krvi. Bio je ikona Pridea, u prva 33 meča karijere izgubio je samo jednom, i to zbog prekida zbog krvarenja. Krenuo je u sport s džudom u kojemu je bio prvak Rusije, došlo je i hrvanje, pa je obilježio i sambo, bivši je prvak praktički svega u što se upustio, a prije rastanka s novinarima, kratko je dobacio u svom stilu:
– Lijepo mi pozdravite Mirka kada se vratite u Hrvatsku.
Navodno se njih dvoje dogovaraju o nekom boksačkom meču, iako su to možda samo nagađanja…
