Zlatni Anđelo Kvesić: Pobijediti i slušati svoju himnu u svojoj zemlji, to je doista nešto posebno

Finalnog dana nastupa u pojedinačnim kategorijama za hrvatski karate iz Zadra su stigle zlatne vijesti.

Teškaš Anđelo Kvesić drugi put se pozlatio na Prvenstvima Europe, a svoje prve medalje i to zlatne, domogao se i Ivan Martinac (75 kg).

A kada se tome pridoda i bronca Ivana Kvesića, imamo povijesni dan za KK Hercegovina Zagreb čija su tri člana u istom danu osvojila dva zlata i broncu, piše Večernji list.

Začin svemu bilo je zlato Eme Sgardelli, 20-godišnje Riječanke, koja je u finalu “na automat” (na tehničku dominaciju zbog koje se borba prekida) pobijedila Makedonku Mišovsku (8:0).

– Željela sam prekinuti to prokletstvo drugih i trećih mjesta. Stvarno sam jako željela biti prva. Srebro nije bila opcija. Posložila sam si sve u glavi i ničemu nisam dopustila da mi remeti fokus – kazala je energična Ema.

Svoje drugo europsko zlato, Anđelo Kvesić je izborio nadjačavši u finalu Talijana Avanzinija (6:2) pa sada u svojoj kolekciji odličja ima dvije svjetske medalje (dvije bronce), dva odličja s Europskih igara (zlato i srebro) te čak osam kolajni s Prvenstava Europe. Pored dva pojedinačna zlata i dvije bronce tu su i momčadska odličja – zlato i tri bronce.

– Znajući da su u publici moji prijatelji i članovi obitelji, to je u meni izazivalo posebnu emociju. Pobijediti i slušati svoju himnu u svojoj zemlji, to je doista nešto posebno – kazao je Anđelo Kvesić koji je u finalu nastupio s ozlijeđenim ramenom:

– Rame je, srećom, izdržalo. Bilo je bolno, no uspio sam zahvaljujući adrenalinu, ali i odličnom fizioterapeutu “Kostolomac”, uspio sam.

Anđela su, s tribina dvorane u Višnjiku, bodrili ne samo kolege iz reprezentacije i prijatelji nego i članovi obitelji. A oni su bili silna podrška u osvajanju još jedne medalje za obitelj Kvesić. A nju je izborio negdašnji svjetski prvak Ivan Kvesić koji je, u borbi za broncu, s tatamija prebrisao Španjolca Molinu (7:0).

– Nadam se da sam priuštio odličnu borbu publici i obitelji koja je došla iz Hercegovine. Jako sam sretan da sam ih počastio visokom bodovnom razlikom i medaljom.

Prije tri godine, također u Hrvatskoj, Ivan je borbu za broncu izgubio. No, to porečko Prvenstvo Europe održano je usred pandemije koronavirusa, bez publike.

– Ova bronca meni znači skoro kao zlato jer je osvojena nakon tri godine izbivanja s natjecanja zbog kojekakvih razloga. Ovaj put došao sam spreman za zlato i jako malo me dijelilo od finala u kojem bih, vjerujem, pobijedio. Ipak, sretan sam i s broncom jer sam tako pokazao da se još dugi niz godina mogu od mene očekivati vrhunski rezultati – kazao je jedini hrvatski karataški olimpijac.

I dok se od Kvesića očekivalo da će biti konkurentni za medalje, priličnu senzaciju, najveću na Prvenstvu, priredio je pak njihov klupski kolega Ivan Martinac za kojeg smo znali da je jako dobar timski borac koji čeka svoju pojedinačnu priliku i na kraju ju je i dočekao.

Već sam ulazak u finale bio je top vijest, a finalna pobjeda nad Talijanom De Vivom (4:0) bila je pak ostvarenje najluđih snova jednog skromnog sportaša čiji je izniman trud pravedno pozlaćen.

– Uskoro ću imati 28 godina, a ovo mi je tek drugo Prvenstvo Europe na kojem nastupam u pojedinačnoj konkurenciji. I već sam se dosta puta zapitao hoću li nastaviti ili prestati, no cijelo vrijeme mi je nešto govorilo da ima još nešto u meni. Rekao sam si da mi je ovo prilika života i, hvala Bogu, sve se posložilo – kazao je zlatni Mostarac.

Priliku za još jednu hrvatsku medalju imao je i Boran Berak (67 kg) ali je od Grka Baliotisa izgubio borbu za broncu.