Posljednjeg dana natjecanja na Prvenstvu Europe u džudu imala je Hrvatska još jednu priliku za izboriti, rekordnu, treću medalju. A dvije situacije za takvo što imala je naša mješovita reprezentacija sastavljena od tri džudašice i tri džudaša, piše Večernji list.
U četvrtfinalu ekipnog natjecanja Hrvatska je pobijedila Nizozemsku s 4:2 u kojem meču su našoj reprezentaciji pobijede donijeli Helena Vuković (preko 78 kg), Tihea Topolovec (57 kg), Dominik Družeta (90 kg) i Lara Cvjetko (70 kg) koja je i jedina izborila sve pobjede (tri) u svim mečevima.
Premda je i to bila formalna prilika za osigurati medalju, nije bilo realno ni nadati se pobjedi protiv Gruzije, reprezentacije koja je na ovom Prvenstvu osvojila najviše pojedinačnih medalja (sedam). Taj smo meč izgubili 1:4 nakon čega je uslijedila pauza i priprema za borbu za broncu u kojoj se našima suprotstavila reprezentacija Srbije.
Nakon tri borbe Hrvatska je imala vodstvo 2:1. Nakon što je Topolovec izgubila od izvrsne Perišić (baš kao i u pojedinačnom dijelu natjecanja), pobjede su izborili Robert Klačar (73 kg), s najatraktivnijim bacanjem cijelog meča, te Lara Cvjetko.
Tada je uslijedio prijelomni meč u kojem je Dominik Družeta izgubio od europskog doprvaka s prethodnog Eura Brašnjevića. Nakon toga, mlađahna Helena Vuković izgubila je od iskusne Žabić pa je Zlatko Kumrić morao spašavati situaciju.
Njegova bi pobjeda donijela sedmi meč, za koji se kategorija ždrijeba, no naš stokilaš kao da je izgorio u prevelikoj želji pa ga je njegov protivnik Došen znalački kontrirao za srpsko slavlje.
Nakon meča naši su svi odreda bili potišteni, baš kao i svi oni glasni navijači među kojima je glas izgubila i europska prvakinja Barbara Matić. U skupljanju dojmova prednost smo dali dami a Lara Cvjetko nije skrivala razočarenje:
– Jako je loš osjećaj izgubiti za medalju pred domaćom publikom. No, sve što smo imali ostavili smo na strunjači.
Slično je zborio i Dominik Družeta, junak pobjede nad Nizozemskom:
– Falilo nam je jako malo. Imam veliki osjećaj odgovornosti jer da sam ja dobio bilo bi 3:3 i ekstra borba.
S obzirom na to da je Hrvatska mala reprezentacija koja rijetko nastupa i u ekipnom dijelu natjecanja, za jedinstvenom prilikom da se okiti medaljom žalio je i Robert Klačar:
– Drago mi je da sam svojim bacanjem za ipon potpalio atmosferu u publici no sveukupno nismo uspjeli. Šteta, jer ostavili smo srce na strunjači.
Obojica izbornika bila su suglasna oko naše konstatacije da je neke od njihovih izabranika povukla atmosfera, radi koje su i napadali možda i više no što je trebalo, o čemu govori i broj izgubljenih borbi na kontru.
– Znali smo da je ovo meč na 50-50 posto. U toj atmosferi kao da naši savjeti nisu do svih došli. Drago mi je da je i muški dio reprezentacije povukao i da teret nije bio samo na ženskom dijelu – kazao je muški izbornik Dean Ilić.
– Gorak je okus, ovo je bila povijesna prilika, realna prilika za medalju u ovakvom ždrijebu. Nažalost, kao da smo se odveć potrošili u velikoj buci i želji za pobjedom pa neki naši savjeti nisu bili procesuirani – zaključio je ženski izbornik Vladimir Preradović.
U tom smislu najbolje su funkcionirali Francuzi koji su na koncu osvojili zlato. Tricolori su nadmudrili Gruzijce već na prve četiri ploče pa za petom i šestom borbom nije bilo potrebe. Pored Srba, ekipnu broncu osvojili su i Nijemci pa je s podjelom tih medalja i spušten zastor na Prvenstvo Europe kojem su Zagreb i Hrvatska bili dobri domaćini.
Pojedinačno gledano, kući s najvećim plijenom odlaze Gruzijci koji su osvojili sedam medalja – po dva zlata i srebra i tri bronce.
Najviše zlatnih medalja izborili su Rusi (Kanikovskij, Tasoev, Dudina) “prerušeni” u sportaše pod neutralnom zastavom (tri zlata po jedno srebro i bronca).
Francuzi su osvojili šest a Izraelci, Talijani i Turci po četiri medalje. Zahvaljujući zlatu Barbare Matić, i bronci Lare Cvjetko, Hrvatska je u ukupnom poretku šesta što je vrijedan domet.
