Konačno je dogovoren dugo iščekivani dvoboj između dvojice najboljih teškaša današnjice Oleksandra Usyka i Tysona Furyja.
Taj dvoboj, koji bi se trebao dogoditi krajem ove ili početkom sljedeće godine, etiketiran je kao “meč stoljeća” ne samo zbog toga što je riječ o okršaju nepobijeđenih teškaša za ujedinjenje svih relevantnih pojaseva prvaka (WBC, WBA, IBF, WBO), prvom nakon 1999. i pobjede Lennoxa Lewisa nad Evanderom Holyfieldom.
To je “borba svih borbi” i zbog petromilijuna kojim će se protagonisti omrsiti jer je Saudijska Arabija u stanju platiti što drugi zainteresirani za ovakve borbe nisu, piše Večernji list.
Zasad još uvijek nije jasno u kojem omjeru će se plijen dijeliti i je li Fury uspio poniziti Usika inzistiranjem na zaradi 70 naprama 30 posto, što je dosad bila glavna prepreka dogovoru. No, poznajući karakternost Usika, vjerujemo da mu to nije pošlo za rukom.
Pitanje na koje hrvatski poklonici boksa sada traže odgovor zacijelo je ono o tome što sve ovo znači za Filipa Hrgovića, službenog izazivača prvaka po IBF organizaciji Oleksandra Usyka.
S prve razine logike biznisa u profesionalnom boksu to znači da će najbolji hrvatski boksač morati još pričekati pri čemu će trajanje tog čekanja biti teško procijeniti.
Osim toga, što ako objedinjenim prvakom postane Fury pa on odluči braniti naslov protiv sunarodnjaka Joshue, opet za ogroman novac?
Evo što o tome misli nekadašnji hrvatski profesionalac Stjepan Božić, koji danas radi kao trener i povremeno surađuje s Hrgovićem.
– Važno je što stoji u klauzulama ugovora o meču između Furyja i Usyka. Pitanje je kako će meč završiti, uvjerljivo s jedne ili druge strane ili će biti repova koji otvaraju mogućnost uzvrata. To je veliki biznis i u odnosu na to će Filipovi izgledi za tu borbu rasti ili padati.
Bude li morao čekati, bi li Filipu bilo bolje odraditi jedan meč ili se ne bi trebao upuštati u to jer svaki boksački meč je rizik?
– Ha, čujte, rizik je danas i hodati po cesti. Bilo bi bolje odraditi neki lakši meč, premda i on predstavljao rizik da izgubi status prvog izazivača, jer kada ne boksaš, onda ne samo da stagniraš nego i nazaduješ. Osim toga, nije isto trenirati i sparirati ili se spremiti za službeni meč i u njega ući. Same pripreme, sva ta gungula oko meča, stres i nervoza koji s time idu, to je nešto drugo nego kada treniraš bez konkretnog cilja. A ciljano trenirati uvijek je bolje pa makar, da karikiram, to radio i za pokazivanje na plaži. Bitno je ostati aktivan i uboksan.
Stjepan je nedavno odradio jedan trening s Hrgovićem i evo njegovih dojmova.
– Nemam ja tu što preuveličavati, no nakon meča s McKeanom, Filip se promijenio na bolje. On radnu etiku ima otkad se bavi boksom, no čini mi se da je postao još ozbiljniji, još posvećeniji, još profesionalniji. I zato sam mu tada rekao “ako ti je ovo uvod u pripreme, onda bi se oni koji ti se nađu na putu trebali zabrinuti oko toga što ih čeka”.
S obzirom na to da Hrgovićevi izgledi da mu se dogodi borba za naslov ovise i o Furyju, kako netko iz svijeta boksa gleda na tu odluku da on boksa s Ngannouom krajem listopada, a s Usykom najkasnije u siječnju. Nije li to prekratak razmak?
– Jest, prekratko je. Da je Ngannou borac u kontragardu, onda bi mu bilo lakše. No, Ngannou je dešnjak, a Usik ljevak pa će Furyju trebati vremena da se tehničko-taktički pripremi za takvog protivnika. Dakako, puno toga će ovisiti i kako će završiti njegova borba s Ngannouom u kojoj on jest favorit, no nikad se ne zna što se u boksu može dogoditi. Za Ngannoua se kaže da Furyja može skinuti s jednim udarcem, no taj jedan treba pogoditi. Protivnika nikad ne treba precijeniti ali, bogme, niti podcijeniti. Svojedobno sam prognozirao, prije njihove prve borbe, da će Joshua protiv Ruiza imati samo dobar sparing, a zna se da je to završilo posve suprotno i zato se ovaj put ne bih upuštao u prognoze.
A kome Stjepan, barem one u promilima, daje prednost u borbi Furyja i Usyka?
– Možda bih 0,5 posto dao Furyju. Usyk jest genijalac, “šahist” u ringu, no Fury je tako nepredvidljiv, u borbi “ljigav”, a i viši je i teži i snažnije udara. Usik je pak prirodni lakoteškaš, on se kao amater borio u kategoriji do 92 kilograma.
