Hrvatski karate je medaljaški, ali i akademski sport. I. Kvesić: Volim kada mi je dan krcat obvezama

Brončana momčad Starog kontinenta i najnovije europske ekipne doprvakinje stigli su u domovinu s odgodom.

Zbog velikog štrajka u njemačkim zračnim lukama, najbolji hrvatski karatisti i karatistice izišli su pred hrvatske novinare tek u srijedu, tri dana nakon što je u Španjolskoj završeno 59. europsko prvenstvo, piše Večernji list.

No, kako veliki uspjesi ne zastarijevaju, bilo je lijepo vidjeti barem neke od njih jer svi nisu mogli nazočiti konferenciji, pa su zbog fakultetskih obveza s nje izostale dvije srebrne karatistice – studentica medicine u Zagrebu Lucija Lesjak i studentica psihologije u Rijeci Lea Vukoja.

No, zato su na nju došle dvije buduće ekonomistice sa zagrebačke Ekonomije, Mia Greta Zorko i Sadea Bećirović.

– Da biste studirali i bili kompetitivni u vrhunskom sportu katkad morate trenirati i dvaput dnevno. A to ne možete bez razumijevanja profesora i trenera koji se treba prilagođavati terminima koji vama odgovaraju. Dobro je da ja kao sportašica prve kategorije na fakultetu imam neke povlastice, pa tako ne moram dobiti potpis profesora za odslušani kolegij, odnosno ne moram prisustvovati zadanom broju nastavnih sati – rekla je Bećirović.

Za razliku od ženske vrste u kojoj su odreda studentice, u borbenoj momčadi su tri karatista sa već završenim fakultetom.

Ante Mrvičić završio je zaštitu na radu, Zvonimir Živković stomatologiju a Enes Garibović studij elektrotehnike.

Ivan Martinac je student pete godine Kineziološkog fakulteta (smjer kineziterapija), na istom je fakultetu i Anđelo Kvesić, ali je on svoj studij zamrznuo na trećoj godini.

Ne studira jedino Jakov Bunjevac, a pred završetkom visokoškolskog obrazovanja je i bivši svjetski prvak Ivan Kvesić, student pete godine fizioterapije na Zdravstvenom veleučilištu koji ističe:

– Volim kada mi je dan krcat obvezama, ne volim kad imam praznog hoda. Eto, za dva tjedna počet će mi nastava osteopatije na jednom londonskom koledžu, pri čemu ću teorijsku nastavu pratiti online, a praktičnu ću, u nekoliko puta po tjedan dana, pohađati u Barceloni – kazao nam je osvajač zlatne medalje s prošlih Europskih igara, koji zlato neće biti u prilici braniti ove godine u Poljskoj.

Za nastup u Krakovu dovoljno turnirskih bodova skupili su Lucija Lesjak i Mia Greta Zorko te Anđelo Kvesić i Enes Garibović koji je također zanimljiv primjer dvojne karijere.

Naime, Enes je na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računarstva diplomirao elektrotehniku i sada radi u IT industriji.

Kakva je razlika u usklađivanju sporta i fakulteta s usklađivanjem sporta i radnog odnosa?

– U startu je važno upisati fakultet koji vas zanima, a ne neki reda radi jer onda možete biti dovoljno motivirani da za taj svoj režim života podnesete i neku žrtvu. Dakako, jako je važna i organizacija vremena, što mi je bilo lakše dok sam studirao jer sam si tada mogao organizirati kada ću učiti. Sada kada imam stalni posao to više ne mogu jer se zna radno vrijeme, a još teže mi se organizirati zbog godišnjih odmora što traži još bolju organizaciju vremena. Doduše, treba imati i fleksibilnog poslodavca kao što ga ja imam. Evo, jutros sam bio na poslu, sada sam na presici i odmah se vraćam na posao u Varaždin.

Enesa i njegova oca Esada, kojemu je vjenčani kum, podržati je došao i legendarni Enver Idrizi koji je već nekoliko godina u pratnji predsjednika HKS-a Davora Cipeka, sretnog što je hrvatski karate na europskim prvenstvima osvojio čak 92 seniorska odličja.

– U moje vrijeme mi smo na velika natjecanja išli s malom torbom i nitko o nama nije posebno vodio računa. A sada imamo predsjednika Saveza kojeg uvažava cijeli karatski svijet. Ja se u Hrvatsku nisam vratio da bih nekomu oduzeo mjesto, nego da nešto pridonesem jer osjećam da ti sportaši mogu postizati još bolje rezultate.

A bolji rezultat bi, recimo, bila momčadska medalja na predstojećem Svjetskom prvenstvu jer je, za razliku od karatistica, muški “kumite team” još nema.

A u to vjeruje i Danijel Vučić, trener muške vrste, koju je vodio zajedno s Dubravkom Kolecom, baš kao što je bivšem svjetskom prvaku Danilu Domdjoniju u ženskom dijelu priče bliski suradnik bio negdašnji reprezentativac Esad Garibović.

– Doajeni i legende sporta moraju biti uz nacionalnu selekciju. Stare šampione treba koristiti jer sport koji nema prošlost nema ni budućnost – ustvrdio je HOO-ov direktor Ureda za nacionalne saveze Neven Šavora.

Posebna priča hrvatskog karatea je Karate klub Hercegovina Zagreb koji je i ovom prilikom svojim medaljašima (braća Kvesić i Martinac) priredio doček.

A riječ je o klubu, što je naglasio i predsjednik HKS-a Cipek, koji ima iznimnu produkciju elitnih karataša i karatašica što je potvrđeno i s naslovima ekipnih državnih prvaka u obje konkurencije.

Uostalom, koji se to klub u Hrvatskoj može pohvaliti da ima svjetskog (Ivan Kvesić) i europskog (Anđelo Kvesić) te europsku prvakinju (Maša Vidić, djevojački Martinović).