Soldić objasnio potez nakon što je nokautirao Khalidova: Morao sam stišavati navijače da ne luduju!

Kralj je mrtav, živio kralj. Usklik je to kojim je glasnik francuskog kraljevskog dvora službeno objavljivao kraljevu smrt i prijelaz kraljevske vlasti na njegova nasljednika.

A jedna takva “primopredaja”, srećom bez smrtnog ishoda, dogodila se u noći sa subote na nedjelju u poljskim Gliwicama.

Hrvatski borac Roberto Soldić detronizirao je dosadašnjeg kralja KSW-a, najjače organizacije slobodne borbe u Europi, i zauzeo njegovo mjesto. Hrvat iz Viteza udarcem šakom nokautirao je Mameda Khalidova, Čečena s poljskom putovnicom, tako efektno da će taj udarac kandidirati za nokaut godine.

– Javili su mi da je srednja Bosna slavila, da je u mom Vitezu bila velika fešta, da je bio i vatromet. A neki su došli i u Gliwice da bi me uživo bodrili – kazao je Roberto Soldić za Večernji list.

I umjesto da u kavezu podivlja od sreće, što bi mnogi borci na njegovu mjestu učinili uza sve one geste “rezanja vrata” i slično, 26-godišnji Hrvat pozvao je publiku na tišinu.

Jer, čovjek kojeg je nokautirao, legenda ovog sporta i veliki ljubimac poljske publike, ležao je nepomično. Bio je to viteški potez viteza iz Viteza.

Sve što ide lijevo moja je snaga, a taj kroše je takav, ako prođe, onda je gotovo

– Stišavao sam svoje navijače jer ipak smo mi gosti u ovoj zemlji. Osim toga, imam maksimalno poštovanje prema protivniku s kojim sam se borio i koji je pristao na borbu sa mnom. Tako je to uvijek kod mene. Ako ste gledali moje borbe, nemam ja nikada nekih velikih eskapada u ponašanju. No ako mi netko takvo što nametne, onda sam i za to otvoren.

U vrlo zanimljivom taktičkom kreševu Roberto je dočekao svoj trenutak. Khalidov je samo na trenutak spustio ruke i sijevnuo je lijevi kroše za “laku noć”.

– Plan je bio da mu načnem trbuh i da, kada spusti ruke, idem prema gore. Plan je bio da radim sve, kompletan MMA repertoar, a dočekao sam ga gore i nisam time iznenađen, jer ja vjerujem u svoje ruke. Je li taj lijevi kroše, kojim je zgromio Halidova, njegov najjači pojedinačni udarac?

– Sve što ide lijevo moja je snaga, a taj kroše je takav, ako prođe, onda je gotovo. Doduše, udaram ja i desnom i imam još svakojakog oružja, kao što su koljena, laktovi… Ne bojim se ni borbe u parteru. Uostalom, vidjeli ste da je bio na meni i da sam se izvukao.

Nakon što se protivnik skljokao kao da je gromom udaren, Roberto je još priskočio da potvrdi stvar.

– Ovo je preopasan sport da ne bih iskoristio priliku da dokrajčim protivnika. Ne smiješ mu dati priliku da se oporavi, to je normalno. Moraš ti završiti njega ako ne želiš da on završi tebe.

Na koncu je Soldić bio taj koji je, vjerojatno, završio suparnikovu karijeru s obzirom na njegove veteranske godine (41). A kako će veliki pobjednik završiti godinu?

Prije ove borbe Cro Cop me zvao nekoliko puta i poželio mi sreću. To je nešto što mi isto puno znači

– Božić i Novu godinu proslavit ću uz obitelj. Možda odem u Bosnu roditeljima, Draganu i Dragici. Prije ili kasnije navratit će i u Zagreb da bi se susreo sa svojim uzorom Mirkom Filipovićem, čiji je postao legitimni nasljednik u MMA kavezima.

– Prije ove borbe Cro Cop me zvao nekoliko puta i poželio mi sreću. To je nešto što mi isto puno znači, da me takva veličina podržava. Mnogi su se od nas zbog njega počeli baviti slobodnom borbom.

Zahvalio je Robocop i svojem UFD timu, na čelu s braćom Dijaković.

– To je moja obitelj. Imam jako dobar tim, čime sam blagoslovljen. U svojeg menadžera Ivana i njegova brata Tomislava imam bezgranično povjerenje. Glavni mi je trener Ivan Hyppolite, čovjek koji je nekad trenirao i Cro Copa i on je jedna od tajni mog uspjeha. Traži veliku disciplinu, što meni odgovara, generalski se ponaša. Imam i trenere s kojima posebno radim hrvanje, džiju-džicu.

Poljski komentatori etiketirali su Roberta kao borilački stroj, u stilu filmskog lika policajca kiborga (Robocop), čije je ime uzeo za svoj nadimak.

Pored ovako brutalne pobjede nad “Kanibalom” Khalidovom, taj dojam prisnažuje i niz tetovaža koje ima.

– Mislim da ih imam više od deset. Imam samuraja, lava, bombu, Spartanca, anđela Mihovila koji je moja obrana od sotone… Da ne podlegnem nekim stvarima, da mi mozak ostane normalan. Jer želim se i izvan kaveza ponašati kao šampion.